Garaža. Mjesto gdje ostavljamo automobile, bicikle, stvari koje nam ne trebaju. Zagreb je pun garaža. Zlata vrijede jer problemi s parkiranjima rastu iz dana u dan. A u nekima od njih, na podzemnim i nadzemnim etažama, umjesto automobila - ljudi.
'Morala sam. Nemaš kuda', govori HRT-u 56-godišnjakinja koja u mračnoj garaži u jednom zagrebačkom kompleksu živi još od 2015. godine. I nije jedina - u garažama u istoj zgradi, kaže, žive i drugi ljudi.
Marija spava na improviziranom krevetu, na kojemu je ležala i kad smo je prvi put posjetili. Sluša Radio Mariju. Na podu bez tepiha nalazi se pokoja vlažna mrlja. Usprkos tome, prostor je uredan, Marija ponosno kaže da redovito čisti. Osjeća se miris sredstva za čišćenje.
U životu je dosad promijenila brojne podstanarske stanove i radna mjesta. Trenutno radi kao čistačica. Plaća je redovna, ali skromna.
'Plaća je 3600, tako nešto. Kad je bila korona, onda su nam smanjili plaću, rekli su - nećemo vam davati više od 3200, i tako je bilo par mjeseci, i onda kad je prošla korona, malo su povisili. Redovna je plaća takva, ali ako imaš bolovanje, normalno da je manja', kaže Marija, kojoj zbog zdravstvenih problema bolovanja nisu strana.
Takva primanja nisu joj dovoljna da si pronađe stan u Zagrebu, u kojemu su cijene posljednjih godina porasle toliko da je pronalazak stana izazov i za one s većim primanjima i da joj ostane za život dostojan čovjeka. Treba i jesti i plaćati druge troškove. Garažu plaća 500 kuna mjesečno.
'Da mogu negdje više platiti, onda mi ne ostane od plaće ništa. Kako ćeš?', pita se.
'Plaćam pogrebno 150 kuna, dopunsko 80 kuna i još imam pokaz svaki mjesec 360 kuna. Dok platiš podstanarstvo, onda ti od plaće ostane ono malo i s tim se pokrivaj kako možeš. Bila sam puno bez posla. Išla sam na socijalnu pomoć, malo mi je država pomagala, ali ti ne možeš sustići. Dok platiš podstanarstvo, tebi ne ostane za hranu', kaže.
