Naime, kako je rekao Davor Domazet-Lošo, 'tko može bolje urediti kuću ako je otac postavio čvrste fundamente nego njegov sin'. Na Akademiji je bila i Ankica Tuđman, udovica pokojnog predsjednika te brojni drugi uzvanici poput Đure Njavre, Zdravka Tomca, Hrvoja Hitreca i drugih.

Glavna meta govornika na skupu je bio sadašnji predsjednik Stjepan Mesić kojeg je Lošo prozvao za 'rasturanje svega dobroga što je mu je Tuđman ostavio u naslijeđe' te 'obračune s nepostojećim fašistima u Hrvatskoj'. Zbog svega toga se 'zahvalio Bogu što mu se mandat bliži kraju'.

Na skupu se veličao lik i djelo pokojnog predsjednika te se isticalo njegovo vizionarstvo. Ipak, za okupljene istomišljenike pojavio se jedan novi problem, a to je izvjesnost da ni nakon ovih izbora na čelo države neće doći njihov kandidat, jer šanse njihovog pulena Miroslava Tuđmana stoje na klimavim nogama. Opsežnu analizu stanja u Hrvatskoj deset godina nakon Tuđmanove smrti dao je akademik Ivan Aralica, koji je rekao da se rado odazvao ovom skupu, jer upravo dovršava jedan tekst koji je na tragu njegovih prijašnjih radova.

Kaže da se sa scene 'konačno odlaze Sanader i Mesić, dva glavna predstavnika detuđmanizatorske politike'.

'Ali postoji bojazan da su obojica krenula u akciju instaliranja svoga čovjeka na mjestu predsjednika države koji bi im trebao pružiti svojevrsnu zaštitu i imunitet', smatra Aralica.

Prvi je u akciju krenuo Mesić koji smatra da bi ga trebao 'zamijeniti antifašist njegova kova kako se to nekada zvalo ili njegov klon kako se to danas zove'. Crtajući svoga nasljednika Mesić je nasrnuo na križ, a tu se javlja Crkva koja je u javnost izašla s svojim okvirom viđenjem kakav bi nasljednik trebao biti.

Aralica smatra da na sceni imamo tri glavna elementa koji određuju budućega predsjednika: Mesića, Crkvu i HDZ kao vodeću stranku desnice.

'Budući da Ivo Sanader, duboko nemoralna osoba, iz svoga samoljublja nije potvrdio Hebranga kao kandidata za predsjednika kao što je imenovao predsjednicu stranke, zbog takvog oklijevanja kao federi iz raspalog madraca počeli su iskakati razni kandidati', mišljenja je književnik. Ali, nastavlja dalje, time pozicija samoga Hebranga nije oslabila. 'Mogla se samo poboljšati da se još više udaljio od Sanadera', kaže on.

'Prvi je iskočio Nadan Vidošević, Mesićev pulen, potom je i fizički sličan federu iskočio Dragan Primorac kojemu je uzalud tvrditi da ne stoji ni na čijoj šaci kada se zna da je na Sanaderovoj šaci došao i na kojoj i danas igra', tvrdi Aralica. Da je Sanader odmah izabrao kandidata HDZ-a, nikakvog iskakanja ne bi bilo.

Osvrnuo se i na pismo u kojem je Crkva iznijela viđenje kakav bi novi predsjednik po njima trebao biti.

'Slabost okvira koji je Crkva iznijela o njihovom mišljenju kakav bi trebao biti novi predsjednik je u tome što u njega stane veliki broj kandidata. Gotovo svi uz pomoć korumpiranog medijskog prostora', govori književnik. Zbog toga je pozvao crkvene velikodostojnike da se oglase sebi prikladnim jezikom o slici u okviru.

Aralica smatra da je stranačka bipolarnost više nego vidljiva u Hrvatskoj. 'Umanjiti joj značaj negirajući podjelu pokušavaju sile koje skrivaju podjelu u kojoj je 80 posto stanovništva na desnoj strani, a 20 posto na strani ljevice', priča.

Dakle ljevica temelji svoju snagu na 20 posto pučanstva, nastavlja on, koje Hrvatsku nije ni htjelo, ali danas zato željelo na njezino čelo postaviti svoje ljude.

'Zbog toga je za kandidata izabran Ivo Josipović, ljevičar niskog intenziteta kojeg će u prikladnoj ambalaži prodati dijelu desnog neosviještenoga biračkog tijela', tvrdi Aralica. Defamacijom se žestoko i snažno udara po HDZ-u, poput Mesićeve izjave da jedino Hebranga ne bi želio vidjeti na Pantovčaku.

Dezorijentaciju će povećati i 'federi koji će iskočiti iz madraca'.

'Vidošević, feder iz HDZ-ova madraca, Primorac, lutak sa Sanaderove šake i Bandić, prizemni populist, poslan po partijskom zadatku koji neće oduzeti glasove od osviještenih i sofisticiranih birača ljevice, već će poslužiti kako bi se razmrvilo biračko tijelo na desnici', objašnjava Aralica.

'Sve to ima za svrhu da se ne nađe onaj koji može homogenizirati desnicu te u drugom krugu da se Josipović nađe s nekim od 'federa iz madraca' te iz pomoć medija i raznih PR-ova lako postane predsjednik', zaključio je Aralica. Spomenuo je i svoj pokušaj od prije dvije godine kada je pokušao progurati Miru Tuđmana za predsjedničkog kandidata HDZ-a, ali je taj plan propao zahvaljujući narcisoidnosti Ive Sanadera. Spomenuo je i kako mu je tada Andrija Hebrang obećao da se nikad neće kandidirati za predsjednika, ali je to, evo, porekao.

Zbog toga, prema njegovu mišljenju, od Mire Tuđmana desnica nema boljeg ni moralnijeg kandidata, a budući da je prije dvije godine najavljena njegova kandidatura, on nije trojanski konj koji mrvi glasove desnice, već upravo suprotno.