Izglasavanje novog mađarskog ustava koji je 1. siječnja stupio na snagu potaknulo je, očekivano, niz reakcija. Ne samo da je promijenjeno ime države koja se umjesto Republika Mađarska sad zove samo Mađarska, već je donesen i niz akata koji imaju dvostruku funkciju. S jedne strane, uvodi se stroga i eksplicitna državna kontrola u sudstvu, ekonomiji, središnjoj banci, medijima. S druge, vladajuća stranka je uvođenjem novih, desetogodišnjih mandata u policiji, vojsci, kulturi i ostalim službama zapravo vezala ruke svakoj budućoj vladi, koja će se neminovno suočiti s neprijateljskim državnim aparatom. Uostalom, za promjenu ustava koji donosi iznimno detaljne propise o statusu braka (moguć samo između muškarca i žene), o začetku života te koji propisuje zatvorske kazne beskućnicima, potrebna je dvotrećinska parlamentarna većina
Radi li se o nadimcima 'Viktator' ili o nešto dovitljivijim sintagmama poput 'Orban - novi kralj Ubu', o prozivanjima kukavičkih reakcija Europske komisije i euročelnika ili pak o onim standardnim žalopojkama o 'ugroženoj demokraciji', nova situacija u Mađarskoj naišla je u većini slučajeva na nedvosmislenu osudu.
Bila ona satirična, patetična, hinjena, površna ili upućena, teško se mogao pronaći neki diskordantni glas u tretiranju mađarskog slučaja. Naravno, takve reakcije su posve razumljive, no s novim ustavom na snazi, pitanje je kolik je zapravo doseg te pasivne međunarodne zabrinutosti.
Heroj euroskepticizma?
Stoga, pita se umjesno Libération, kako je moguće da se Viktor Orban nije već prometnuo u novog heroja euroskepticizma i ostalih antieuro tendencija, kako to da nije postao novi uzor svim nacionalistima Europe koji neprestano prozivaju novi federalizam Europe kao kraj modernih nacija. Orban je i javno obznanio svoje namjere da je u potrazi za novim modelom koji bi bio alternativa liberalnom kapitalizmu te da se želi oduprijeti diktaturi tržišta. Hipoteza prema kojoj je Orban samo proveo u djelo skrivene ambicije svekolikih europskih nacionalista ne čini se pretjeranom. Smještanjem, među ostalim, i nacionalne valute forinte u novi ustav upokojena je barem za neko vrijeme nada da bi se Mađarska mogla pridružiti euro sastavu dok je središnja banka smještena pod strogu državnu kontrolu.
Situacija u kojoj je rad nacionalnih medija (radio, televizija, državna informativna agencija) sveden pod isti mehanizam kontrole izazvala je neke od burnijih reakcija liberala. No, umjesto zazora, dovoljno je pogledati nekoliko slučajeva u ostatku Europe da mađarski slučaj postane iskrivljeno ogledalo europske demokracije. Tehnokratske vlade (Grčka, Italija) i proklamirani demokratski poredak teško mogu ići zajedno, bliskost medijskih grupa i državne vlasti je daleko od mađarske specifičnosti, jednako kao i friziranje izbornih zakona u korist vladajuće opcije ili izbor ustavnih sudaca po strogo političkom ključu.
Mlake reakcije
No uza svu zabrinutost, hinjenu ili stvarnu, koju su pratile veoma umivene poruke europskih političara, jedino polje na kojem međunarodna zajednica može vršiti ikakav utjecaj na mađarsko skretanje u autoritarni režim jest financijsko. Naime, Mađarskoj su ponovno potrebni međunarodni zajmovi čiji se iznos za 2012. godinu procjenjuje na 15 milijardi eura. Stoga, zajedničko djelovanje MMF-a, Europske komisije i ECB-a može se jedino odvijati kroz okvir strogo kontroliranih zajmova.
MMF je napravio prvi korak tako što je pregovore u siječnju proglasio tek 'orijentacijskima', dok se Europska komisija uspjela oglasiti 11. siječnja, veoma znakovitim priopćenjem. Naime, kroz ekonomski okvir (proračunski deficit Mađarske nije održan ispod tri posto, koliko je normirano, već iznosi 6,2 posto, a vanjski dug zemlje iznosi 83 posto naspram toleriranih 60 posto), otvoren je legalni okvir za moguće sankcije. Zasad se kao jedina ostvariva interventna mjera naslućuje uskraćivanje pristupa europskim fondovima mađarskoj vladi.
Ambiciozni plan socijalista, liberala i zelenih u Europskom parlamentu koji traže primjenu članka 7 Ugovora o Europskoj uniji prema kojem se određenoj zemlji može oduzeti pravo glasa ako se radi o teškom prekršaju demokratskih vrijednosti ima bitno manje šanse u praksi. Naime, za provedbu ikakvih odrješitih sankcija Mađarskoj potrebna je ratifikacija od strane svih zemalja članica, što je u aktualnoj političkoj klimi, u kojoj dominira mlaki ton oprezne zabrinutosti, nerealno za očekivati.
