'Bijelo grožđe pobrali smo i jučer ga kamionom odvezli u Erdut. Sam sam vozio. To mi nije bio nikakav problem jer sam profesionalni vozač kamiona i u firmi sam sve kamione osobno isprobao', hvali se Zdravko Pevec dok sjeda na traktor-kosilicu samo da provjeri radi li kako treba jer je, objašnjava, za košnju vinograda zadužena Višnja.

'Vinograd ima dva hektara, padina gleda na zapad i sunca ima u izobilju, a tlo je pjeskovito, što lozi ogovara', govori Pevec kod kleti na vrhu brda u selu Čepelovac pet kilometara od Đurđevca i dodaje kako su i on i supruga seoska djeca. Njihovi su roditelji uvijek imali vinograde i pravili su vino za vlastite potrebe. I u Mostima su zasadili jedan hektar vinograda. Uzgajaju bijelu graševinu, chardonnay, muškat i sauvignon, a od crnih sorti tu su cabernet sauvignon i syrah, na koji su posebno ponosni.

'Kad smo mali bili, u kući na stolu nije bila voda nego vino u peharu', kaže Višnja Pevec i podsjeća kako su, dok im je još posao cvjetao, htjeli pokrenuti proizvodnju vina koje bi nudili u svom hotelu Picok u Đurđevcu i u restoranima u trgovačkim centrima. Većina loze stara je pet ili šest godina i prošle su godine u svoja dva vinograda imali prvu ozbiljnu berbu od koje su dobili 2500 butelja bijelog i 10.000 butelja crnoga vina...

U samo nekoliko mjeseci Peveci su od najuspješnijega bračnog para u državi postali zatvorenici optuženi za gospodarski kriminal. Imali su ugled i poslovno carstvo, a onda ostali bez svega, na sve strane dužni i osramoćeni… Krajem 2010. izašli su iz zatvora u kojemu su proveli šest i pol mjeseci. Povukli su se u osamu svoga imanja u Donjim Mostima pokraj Bjelovara.

Tri godine kasnije trgovački lanac koji nosi njihovo ime, iako ima nove vlasnike, ponovno je u ekspanziji, ali ni bračni par Pevec ne miruje. Ovaj put u pohod kreću upravo iz vinograda koji su kupili prije desetak godina kad su si mogli priuštiti sve što su poželjeli. I taj vinograd, kao i imanje kraj Bjelovara, te deseci hektara zemlje, kao i ostale nekretnine koje nisu izgubili u stečaju, sad su službeno u vlasništvu njihovih sinova – Danijela i Davorina.

Oni, barem tako tvrde, nemaju ništa. 'Nismo izgubili sve prijatelje. Ostalo ih je malo, ali i dalje imamo oko sebe divne ljude među kojima su direktor i vlasnik Erdutskih vinograda Goran Dumančić, koji nas je prvi posjetio nakon što smo izašli iz zatvora, te njegov enolog Slobodan Čapin. Oni su naše grožđe preradili i doradili i punit će vino u boce. Da nije njih, sigurno ne bismo uspjeli napraviti vino', ističe Višnja koja se pridružila suprugu za drvenim stolom pod nadstrešnicom, piše Globus