Nacrt novog Kaznenog zakona tek je u pripremi, a Vlada je na posljednjoj sjednici donijela smjernice za njegovu izradu. Svakako je najzanimljivije da Vlada u tim smjernicama opširno obrazlaže potrebu rasprave o učinkovitosti kažnjavanja posjedovanja droge za osobnu upotrebu. Naime, premijerka Jadranka Kosor i vladajuća stranka u više su navrata naglašavali da su protiv dekriminalizacije droga.

U dokumentu koji određuje smjernice izrade novog Kaznenog zakona, pak, priznaje se da je hrvatsko kazneno zakonodavstvo najstrože kažnjava posjedovanje droge za osobnu upotrebu od svih zakona s kojima je uspoređeno. U Španjolskoj, Portugalu, Italiji, Belgiji, Luksemburgu i Sloveniji, primjerice, posjedovanje droge za osobne potrebe nije kazneno djelo. Irska ne kažnjava posjedovanje kanabisa ako je osoba uhvaćena prvi puta, u Austriji tužitelj može odustati od progona ako je količina mala, u Nizozemskoj je posjedovanje kazneno djelo, ali se tolerira prema internim državnoodvjetničkim uputama, kao i u Njemačkoj i Danskoj u kojoj je zakonodavac još 1971. godine rastumačio da mu namjera nije bila kriminalizirati posjedovanje droge za osobnu upotrebu.

Zbog takvih rješenja u drugim državama, Vlada napominje da bi i u Hrvatskoj trebalo razmisliti o blažem kažnjavanju posjedovanja droge za osobnu upotrebu. Ili barem o mogućnosti da se Državnom odvjetništvu daju šire ovlasti za nepokretanje postupka za posjedovanje malih količina droge, odnosno o mogućnosti da se za male količine izriču kazne rada za opće dobro.

Što se tiče gospodarskog kriminala, Vlada smatra da je domaće kazneno pravo koje regulira tu problematiku praktički zastarjelo. Novim Kaznenim zakonom stoga se želi tu tematiku osuvremeniti, primjerice i uvođenjem kaznenog djela zlouporabe povjerenja, koje bi obuhvatilo više kaznenih djela opisanih u postojećem zakonu. Također će biti potrebno posvetiti pozornost kaznenim djelima protiv tržišnog natjecanja te poreznim i carinskim kaznenim djelima, koja će dobiti na važnosti tek ulaskom u Europsku uniju.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, od 1999. do 2008. godine čak 80 posto svih osuđujućih presuda bile su uvjetne kazne. Međutim, te kazne su u pravilu određivane bez bilo kakvih posebnih obveza, zbog čega ih osuđenici doživljavaju kao oslobađajuću presudu.

K tome, među bezuvjetnim zatvorskim kaznama najzastupljenije su kazne ispod šest mjeseci zatvora. Međutim, premda su male, te kazne imaju više negativnih učinaka jer stigmatiziraju osuđenog i izlažu ga zatvorskoj populaciji. Zbog toga se novim Kaznenim zakonom planira uvesti katalog posebnih obveza koje bi se propisivale uz uvjetnu osudu te dozvoliti sucu da sam izabere i mjeru koja bi bila izvan kataloga. Također se novim zakonom želi sudove usmjeriti na to da kratkotrajne kazne izriču minimalno, a umjesto njih da više kažnjavaju radom za opće dobro.