Kako svjedoči Vladimir Šeks, zasluge Ivici Račanu ne pripadaju samo zbog omogućavanja održavanja višestranačkih izbora nego i omogućavanja demokratske uspostave nove vlasti. U danima osamostaljenja Republike Hrvatske dva su puta tadašnje jugoslavenske vlasti pokušale pridobiti Ivicu Račana i izvesti prvo policijski (1990. - tada HDZ još nije bio preuzeo vlast osvojenu na prvim izborima), a zatim i vojni puč (1991.) nudeći mu da on bude šef hrvatske Vlade, ali Račan je to odlučno u oba slučaja odbio.

'Ivica Račan 1990. bio je jedna od političkih figura koji su bitno doprinijeli da dođe do instaliranja novog izbornog zakonodavstva i da se omogući pluralističko društvo u Hrvatskoj. Druga je stvar što je tada SKH bio u strahovitoj političkoj defenzivi i već mu je bio potrošen politički kredit i snaga. Zasluga je Ivica Račana to što su prihvaćeni izborni zakoni, što je prihvaćeno da se raspišu demokratski izbori, zasjenjena je bila slomom tadašnjeg poretka, ali ipak on je bio dio progresivnih snaga SKH koji su omogućili uvođenje višestranačja i to mu treba pripisati u zasluge. U velikoj ustavotvornoj komisiji i tijelima koji su sudjelovali u donošenju novog, božićnog Ustava zauzimao se za odredbe koje će jamčiti da nova Hrvatska spada u korpus socijalnih država.

Godine 1990., između prvog i drugog kruga izbora i kad su već počele pripreme za agresiju na Hrvatsku, pripremali su se u glavama tvrdolinijaša planovi da se nova hrvatska vlast sruši ida se Račana instalira za šefa kvislinške vlade. Račan je to odbio. Bio je to prvi pokušaj da se spriječi formiranje nove Vlade RH, da se spriječi HDZ da formira vladu i da se makne novo vodstvo Hrvatske na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom, koje tada još nije bilo zasjelo u sedlo. Plan je bio da ga se makne policijskim udarom na način da bi bili pohapšeni i po kratkom postupku procesuirani i osuđeni kako bi se slomila, kako su vojni dogmatici Jugoslavije naglašavali, kontrarevolucija u Hrvatskoj. Račan je tim kombinacijama rekao odlučno ne. Isto je učinio i 1991., kad je također prijetio vojni puč, pokušali su kombinirati s Račanom da se pohapsi ili pobije novo vodstvo Hrvatske i postavi Vlada iz Beograda, koju bi vodio Račan, ali Račan je i to odlučno odbio', otkriva Vladimir Šeks. Treba imati u vidu da te 1990. Hrvatska još nije imala formiranu novu vlast i da su vrijedili zakoni bivše države te bi Račan - da je pristao na ponudu - mogao onemogućiti tadašnje stvaranje neovisne Hrvatske.

Od hrvatskog komunista do demokrata i domoljuba

Šeks ističe kako Račanu nitko ne može osporiti da je bio demokrat i domoljub te da se odnosio sukladno hrvatskim nacionalnim interesima.
'Lik, djelo i političku ulogu Ivice Račana treba promatrati u kontekstu političkog vremena i povijesnih razdoblja naše prošlosti, do vremena njegovog odlaska s političke pa i životne pozornice. Pamtim Ivicu Račana otkad je nakon 1971. imenovan za člana CK SKH, tada su se u naknadnom pamćenju i sjećanju iskristalizirale dvije moguće opcije u pogledu njegovog političkog djelovanja. Po jednoj je on bio kao direktor Kumrovečke škole jedan vrlo rigidni provoditelj politike koja je došla nakon sloma Hrvatskog proljeća, a po drugoj političkoj prosudbi, kojoj se ja priklanjam jer sam se u to i uvjerio, on je u tome razdoblju bio vrlo blagonaklon i sprečavao je revanšističke porive prema bivšim pripadnicima Saveza komunista koji su silom maknuti grubom silom s političke pozornice nakon Hrvatskog proljeća', kaže Šeks i podsjeća kako je i sam bio žrtva sloma Hrvatskog proljeća.

'Bio sam žrtva sloma Hrvatskog proljeća i ustanovio sam da je Ivica Račan bio na strani onih ideala koji su željeli projektirati hrvatsko društvo kao socijalizam s ljudskim licem. Njegova je zasluga to što je nakon 14. Kongresa SKJ, neposredno prije sveukupne jugoslavenske državne krize, bio jedan od onih zagovornika koji su prihvatili politiku novog kursa i koji je krenuo u politički otpor prema naraslom srpskom hegemonizmu Slobodana Miloševića. U onom bitnom, ključnom trenutku na 14. Kongresu, kad se SKJ raspao i odabrao pravu stranu i sa Slovencima napustio Kongres i nije pristao biti smokvin list za Miloševićevu velikosrpsku hegemoniju', kaže Šeks.

Račanov 'istočni grijeh'

No jedan od arhitekata novog hrvatskog političkog sustava, Šeks podsjeća i na kritičan trenutak Račanove novije političke povijesti koji HDZ i danas spočitava SDP-u.
'Postoji trenutak 25. lipnja 1991. kada je Sabor donosio Odluku o suverenosti i samostalnosti Hrvatske, bio sam član radne skupine koja je trebala donijeti sve državotvorne akte za potpunu samostalnost i suverenost Republike Hrvatske. U prijedlogu ustavne odluci o suverenosti i samostalnosti RH predsjednik Tuđman i HDZ išli su s konceptom prema kojem se Hrvatska proglašava suverenom i samostalnom državom i pokreće postupak razdruživanja. Ivica Račan nasuprot tome je smatrao da je to preopasan, prerizičan potez i da neće taj potez imati razumijevanje i potporu Europske zajednice. Zato je Račan oprezno predložio amandman koji je glasio ovako: RH pokreće postupak razdruživanja s republikama i pokrajinama SFRJ i pokreće postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika. Bila je to ideja o konfederaciji bivših jugoslavenskih republika.

To je ogromna parlamentarna većina HDZ-a odbila i ja sam to odbio u ime Ustavne komisije i radne skupine s obrazloženjem da izlazimo iz Jugoslavije i tražimo međunarodno priznanje. Tada je Ivica Račan rekao da oni neće prihvatiti tu odluku jer nije prihvaćen njihov prijedlog. Dio zastupnika SDP-a otišao je iz sabornice, 49 njihovih zastupnika glasalo je protiv te odluke, a samo jedan je glasao za. To glasanje protiv i napuštanje sabornice tog 26. lipnja uzima se kao veliki grijeh Ivice Račana i njegove politike jer u tom kritičnom trenutku nisu stali bezuvjetno iza odluke Hrvatskog sabora o suverenosti i samostalnosti RH. To se i dan danas uzima kao jedan od istočnih grijeha Račanovog SDP-a. Ali, zato je 8. listopada 1991., na onoj bitnoj sjednici kad su raskidane državno-pravne sveze s Jugoslavijom, bio i on i SDP čvrsto na liniji hrvatskog zajedništva i jedinstva i čvrsto su i iskreno podržali ključne odluke Hrvatskog sabora od 8. listopada', zaključio je Vladimir Šeks.

Godinu kasnije, 1992. Račanova je Partija na izborima teško stradala i do izbora 1995. nije predstavljala nikakvu političku snagu. Tek nakon 1995. dolazi do oporavka i postupnog uzleta i Račana i njegove stranke koja je počela zadobivati sve jače simpatije u hrvatskom biračkom tijelu na žestokoj kritici svih onih negativnih osobina vlasti HDZ-a u razdoblju do 1996. do 1999. Šeks kaže kako je Račan bio na čelu političke borbe protiv HDZ-a, ali i da su i tada imali odnos na razini političke korektnosti. Gledajući konačni saldo njegove politike u raznim razdobljima, Šeks misli da ga treba ocijeniti pozitivno.

Mesić: SDP mora iz Račanova puta izvući pouku

Bivši predsjednik Stipe Mesić, koji je kohabitirao s premijerom Ivicom Račanom u prvom mandatu kaže kako je Račan bio realan političar koji je znao pozicionirati Hrvatsku u onom vremenu i prostoru i voditi je prema Europi.

'Prigovarali su mu da ide presporo, ali mislim da je njegova procjena bila dobra. Danas vidimo da je bio u pravu. On bi vjerojatno išao i bržim korakom, ali je imao koaliciju koja ga je sputavala i zahtjevne koalicijske partnere. Dobro smo surađivali, bilo je malo razilaženja na početku, prvo smo obojica formirali svoju komisiju za izmjenu Ustava, ali smo shvatili da obojica želimo polupredsjednički sustav pretvoriti u parlamentarnu demokraciju i to smo uspjeli. Spojili smo svoje komisije i došli, za ono vrijeme, do dobrih ustavnih rješenja', kaže Mesić.

Nekadašnji šef države ističe Račanove čvrste socijaldemokratske stavove, ali da smjer kojim je krenuo SDP nakon njega doveo do hlađenja hrvatskih birača prema socijaldemokraciji, to jest lijevom centru.

'SDP je nakon Račana počeo bježati prema lijevom centru i time je ispražnjen prostor za koji vidimo danas da nedostaje Hrvatskoj te da ne tom prostoru nema relevantne političke snage. U politici je najvažnije da se izvuku prave pouke i današnje vodstvo SDP-a može iz prošlog vremena, a i iz izgubljenih izbora izvući pouku. Neka izvuku pouke iz toga kako je Račan izlaskom iz jednopartijskog sustava gradio stranku koja je mogla biti konkurentna u višestranačju, podići je s dna i graditi je tako da se može nastaviti put prema Europi, ući u društvo tržišne privrede i zastupati prave socijaldemokratske ideje. Račan im je dao dobre pravce i iz toga se moraju izvući pouke', upozorava Mesić i dodaje kako se Račana danas i premalo spominje u Hrvatskoj, a ima nesumnjive zasluge za osamostaljenje države i hrvatski put u Europu.