Mjere Vlade moraju biti neusporedivo hrabrije i odlučnije od onih koje predlaže, ocjenjuje ekonomski analitičar Damir Novotny upitan za komentar smjernica za rebalans proračuna vezano uz primjenu procedure prekomjernog deficita.
Novotny napominje kako danas, nakon šest godina krize u EU i Hrvatskoj znamo da se na ekonomski oporavak mora reagirati vladinim snažnim fiskalnim prilagodbama (smanjivanje rashoda i strukturnim reformama) te snažnim intervencijama, rasterećenjem i snažnijim transferima prema privatnom sektoru (malim i srednjim poduzećima i kućanstvima) koja će povećati investicijsku aktivnost i domaću potražnju.
Smatra da bi fiskalni alati, kojima bi se zaustavili negativni ekonomski trendovi i pokrenuo rast, morali imati snagu najmanje u visini od 5 posto BDP-a godišnje u iduće tri godine, a to znači uštede od oko 15 milijardi kuna godišnje. Takve uštede bi se morale usmjeriti u privatni sektor.
Mjere koje Vlada predlaže jednostavno nemaju tu snagu, moraju biti neusporedivo hrabrije i odlučnije, ističe Novotny u izjavi za Hinu.
U načelu zastupa mišljenje da se mirovinski sustav, koji se temelji na tri stupa, kako je dizajniran prije desetak godina, ne smije mijenjati, napominjući kako je temeljno pravilo mirovinskih sustava njihova dugoročnost i dugoročna održivost.
Ono što bi se po njegovom mišljenju moralo mijenjati, a za što se Vlada nije opredijelila, su promjene u I. stupu koji je opterećen mirovinama po posebnim zakonima. Takve mirovine ne mogu biti dio mirovinskog sustava već pripadaju vladinim kratkoročnim politikama i moraju se financirati iz proračuna. Upravo u dijelu mirovina po posebnim propisima moraju se tražiti uštede, a ne zaustavljanjem uplata u korist privatnih računa unutar II. stupa, smatra Novotny.
Za oporezivanje dobitaka od igara na sreću kaže da je u načelu u redu. Međutim, ne može se složiti sa stalnim promjenama poreznog sustava i porezne spirale. Izvršna ekonomska vlast mora se odlučiti, odnosno izabrani političari moraju postoći konsenzus o dugoročno održivom poreznom sustavu (poreznoj spirali) koja mora bi u funkciji održivog financiranja javnih usluga, ali i poticajna za privatni sektor.
Dodaje kako Hrvatska ima još prostora za proširenje poreznih osnovica (ne i stopa) čime bi se osigurali povećani porezni prihodi, a ne bi negativno utjecalo na ekonomske aktivnosti. Porez na kamate na štednju je primjerice uobičajen (uobičajena stopa je 25 posto), jednako tako i porez na imovinu.
Smatra kako je potrebna cjelovito i jednokratno prilagođavanje strukture poreznog sustava najboljoj praksi iz EU, proširivanje osnovice, uvođenje novih poreznih oblika, ali i smanjivanje poreznog opeterećenja osobnih dohodaka i dohodaka malih i srednjih poduzeća.
Po njegovoj je ocjeni povlačenje dobiti iz javnih poduzeća izrazito prijeporna mjera. Prijeporno je mogu li javna poduzeća uopće biti profitabilna u sadašnjoj strukturi njihova poslovanja i poslovnim modelima. Javna poduzeća, osobito najveća poput HEP, HŠ, HP, HPB su jednostavno nedovoljno opremljena kapitalom, a njihovo jačanje je jedino moguće ako im se dobit reinvestira, a ne izvlači za potrebe proračuna.
Navodi kako će izvlačenje likvidnosti iz javnih poduzeća za potrebe državnog proračuna zasigurno povećati nelikvidnost svih njihovih dobavljača, što otvara nove krugove nelikvidnosti i nesolventnosti.
Očekivanja da bi javna poduzeća bez investicija mogla biti profitabilna je potpuno pogrešno, za novi ciklus ulaganja u modernizaciju i širenje poslovanja izvan domaćeg tržišta (što bi bio poželjan poslovni model) moraju se zadužiti (što direktno povećava javni dug) i moraju osigurati svoje učešće (što neće moći bez zadržavanja dobiti).
Drži kako je smanjivanje plaća u javnom sektoru u cjelini mjera u dobrom smjeru, međutim bez istovremenog jačanja privatnog sektora i otvaranja novih radnih mjesta u privatnom sektoru, mjera smanjivanja rashoda za plaće i broja zaposlenih u javnom sektoru je ekonomski besmisleno i političko-ekonomski teško provedivo.
Novotny smatra kako su nužne reforme u sektoru javnih usluga. Kod državne uprave potreba je internetizacija i povećavanje dostupnosti svih javnih usluga putem interneta na razinu EU (80-90 posto). U obrazovanju smanjivanje proračunskih rashoda za visoko obrazovanje i otvaranje punog prostora za privatna sveučilišta (primjer razvijene zemlje EU, posebno Austrija). U zdravstvu navodi reformu bolničkog sustava i zdravstvenog osiguranja, otvaranje punog prostora za privatne bolničke kapacitete s izjednačenim cijenama (primjer Njemačka, Austrija).
