Naime, sedam zahtjeva, među kojima su zabrana srpske državne himne u gradu, uvođenje posebnih počasti i prisega vojnika i policajaca, obaveze školaraca da svake godine posjećuju grad te preseljenje Ministarstva branitelja u Vukovar, sve to još uvijek situaciju čini neizvjesnom do 18. studenog, SOHV-ova roka do kojeg traže da počne saborska rasprava o njihovim stavovima.

Neizvjesnom, u smislu količine i broja prosvjeda, novih medijskih nastupa nacionalizma, razbijanja, sada već famoznih, dvojezičnih tabli i umnažanja ove situacije u druge višenacionalne sredine, što se već dogodilo. Neizvjesnom i za brojne Vukovarce koji u nemirima ne sudjeluju i koji predstavljaju sve tiši postotak građana.

'Uporno čekamo poziv, ali pismeni, na osnovu kojeg možemo donijeti odluku o razgovoru. Dakle pismeni, jer pozivi putem nekih kanala nisu službeni i na njih se ne možemo odazvati', kaže Željko Maršić, član odjela za medijske odnose SOHV-a, jednog od brojnih povjerenstava u SOHV-u pored kojeg još postoje povjerenstva za pravna i temeljna pitanja, za istraživanje i analitiku, logistiku, protokol, sigurnost, medije i na kraju za dokumentaciju, zapisnik i uredsko poslovanje.

Glasnogovornik je Igor Gavrić, koji kaže da oblačenje u ratne uniforme i nerijetko vojnička retorika u javnim nastupima i akcijama u kojima ponekad dođe do sukoba s policijom, ne trebaju podsjećati na vojnu organizaciju. 'Naprotiv, sada su nam se pridružile neke crkvene, seljačke i studentske udruge, tako da više nećemo biti samo braniteljski pokret', objašnjava Gavrić, također uvjeren da nema šanse za odstupanje od zahtjeva, jer su se u njih zakleli suborcima.

Ministrica Vesna Pusić upozorila je nedavno da se radi o 'maloj i opasnoj grupi ljudi'. Međutim, Herman Vukušić, psihijatar Klinike za psihološku medicinu zagrebačkog KBC-a Rebro, kaže da dijalog s ovako organiziranim braniteljima ne trebaju voditi političari, nego stručnjaci.

'Moj dobronamjerni stručni savjet odgovornima jest da pronađu kompromisno rješenje koje će zadovoljiti osnovne zahtjeve branitelja. Zašto? Onaj tko se dugi niz godina bavi braniteljima, zna da je početak pada Vukovara za njih najteže stanje. To je arhetipska slika agresije na Hrvatsku. Zato smatram da je potrebno pronaći, a znam da se može, sugovornike s kojima se može pronaći kompromis, bio on odgoda ispunjenja njihovih zahtjeva ili nešto drugo. Dakle, na Vladi je sada prvi korak', rekao je tportalu Vukušić.

Posebno zabrinjavajuće za njega je stanje u kojem višemjesečnu žestoku medijsku raspravu vode branitelji organizirani u SOHV i, s druge strane, isključivo političari. To je pogrešno, jer su među prosvjednicima i simpatizerima također oni koji trebaju pomoć. Pogotovo oni koji, iz raznih razloga, na ulicama gledaju pripadnike agresorskih snaga protiv kojih su se prije dvadesetak godina borili.

Zašto manje, ili uopće ne, incidenata izbija pri takvim konkretnim susretima s neosuđenim zločincima? 'Očito je dvojezičnost nešto što je prevagnulo. To zovemo kumulativni efekt stresnih i frustracijskih čimbenika. Moramo shvatiti da je jedan broj branitelja, oni oboljeli od PTSP-a, dugo godina bio u slabijem statusu od svojih suboraca s tjelesnim ozljedama. O tome postoje znanstveni radovi i međunarodne konferencije. Dakle, ovim grupama ljudi moraju se baviti stručnjaci. Recimo Amerikanci Vamık D. Volkan i Edward Klein. U protivnom, nastavi li se isključivo politička rasprava, odnosno politiziranje teme, doći će do širenja problema', objasnio je Vukušić.

Ovakav scenarij brine Martinu Uglik, aktivisticu Mirovne grupe mladih Dunav, vukovarske organizacije koja se godinama zalaže za nacionalnu toleranciju uz pomaganje sugrađanima koji su doživjeli neki oblik ratne traume. Kaže da SOHV želi stvoriti atmosferu straha i izvanrednog stanja, a Vlada je tragično nevješta u komunikaciji s njima i, što je najgore, osiguranju primjene zakona.

'Prvo i osnovno, nitko ne može govoriti u moje ime. Znači, kada kažu 'u Vukovaru razbijeno ovo' ili 'iz Vukovara se traži ono', to nisam ja i nije još mnogo drugih građana. Osobno znam puno Srba i Hrvata koji mi govore da im je i ćirilice, i tabli, i prosvjeda već preko glave i da ne žele to više slušati i gledati. Najviše zabrinjava što Vlada očito ne zna kvalitetno se postaviti, kvalitetno komunicirati da bi riješila stanje zbog kojeg, najviše mi Vukovarci, svakoga dana ispaštamo slušajući iznova potpuno besmislene rasprave', očajno govori Uglik, uvjerena da su za ćirilični sukob jednako krive obje strane, SOHV i Vlada.

Vlast, primjećuje Uglik, godinama nije sustavno brinula o statusu branitelja, stradalnika, civilnih žrtava rata, nego je, nažalost, dijelila mirovine umrtvljujući pravo svakog čovjeka na rad i kreativnost, prepuštajući unesrećene ljude vlastitim strahovima u uskom radijusu kretanja, pri čemu se miješaju i izmjenjuju osjećaji osobne i društvene beskorisnosti, jada zbog neviđenih socijalnih nepravdi i razočarenje u pravnu državu.

'Ogromna nepravda napravljena je tim ljudima i uopće me ne čudi što se sve ovo zbiva. Isto tako, ogorčena sam, jer većina prosvjednika zapravo dolazi iz drugih gradova, sa strane, i ovdje organizira nemire i sukobe, a zatim se pokupi. Zašto to ne rade kod svoje kuće, nego nas ovako zlostavljaju? Zar ne shvaćaju da mnogo više problema imamo u budućnosti, nego u prošlosti?' poručila je Uglik.