'Rođena sam u Vukovaru, a 1991. kao prognanica došla sam u Zagreb. Kao u mnogim tadašnjim obiteljima, otac je bio branitelj. Ubrzo je shvatio da bi mu bilo bolje da je umjesto toga spakirao kofere i otišao. Ali, nije. U Zagrebu sam završila zadnji razred osnovne i srednju školu', počinje svoju priču Iva Knezović, sada već žena, majka i supruga koja je kao i mnogi drugi Hrvati u najproduktivnijim godinama sreću odlučila potražiti ondje gdje je, tvrde neki, ima više. U inozemstvu. Nakon što je okusila život u Švedskoj, dugo nije bila sigurna je li napravila ispravnu stvar kada je otišla. Ali onda se vratila u Hrvatsku na godišnji odmor i sve su dvojbe nestale
'S 19 godina sam se prvi puta zaposlila za stalno, ne računajući honorarne poslove koje sam radila od 17. godine. Takvo iskustvo i upornost su me odveli na poslove na kojima sam sa srednjom stručnom spremom radila na radnim mjestima za visoku stručnu spremu. Za strane tvrtke, a ne kod nekog rođaka. Plaćana sam bila, po hrvatskom običaju, po onom što gazdi više odgovara. Dakle, po struci - srednjoj', govori Iva koja je uvijek živjela za glazbu pa je dugo bila i radijski DJ. Naravno, od toga se nije dalo živjeti, pa je radila i 'prave poslove', među ostalim i u jednoj poznatoj stranoj IT tvrtki.
'Ugovori koje sam potpisivala uvijek su bili na određeno, po godinu dana. Kad sam u sedmom mjesecu trudnoće primila dopis da sam ostala bez posla, odnosno da mi ugovor neće biti produljen, odlučila sam otvoriti svoju firmu. Kako sam se uvijek željela baviti hranom, usudila sam se posljednji puta upustiti u rizik s Hrvatskom. Sve je propalo', govori Iva dodajući da je to bio trenutak kada je prelomila veliku odluku - odlazi u inozemstvo!
'Dobila sam početkom siječnja posao u Stockholmu, no ne nešto sto bih si priželjkivala, ali nudilo se više nego u Hrvatskoj. Suprug nije radio u Hrvatskoj u to vrijeme pa je veći gubitak bio ostati. U Stockholmu se zaposlio u struci, ali ne odmah. Trebalo mu je tri mjeseca. Prilagodba je bila teška i još uvijek jest, ali lakše se diše', govori Iva Knezović.
'Da ću moći zavoljeti Švedsku, shvatila sam kada sam jednom odlučila napraviti roštilj za prijatelje. Otišla sam u jedan dućan u nabavku. Među ostalim, kupila sam i paket piva. Žena na blagajni odmjerila me i rekla - 'May I see your ID'. Nevjerojatno! Mislila je da sam maloljetna, ha-ha. Pa kako ne voljeti takvu zemlju. Ustaneš iz kreveta, bez šminke i odeš takva do dućana pa dobiješ takav kompliment u trideset i sedmoj.'
No šalu na stranu, Iva priznaje da je dugo osjećala nostalgiju i još uvijek je osjeća. No shvatila je da u Hrvatskoj nije ostavila raj na zemlji, i to upravo kada se nedavno vratila na ljetni odmor u domovinu.
'Ono što je šokantno u Hrvatskoj jest to da kad sam nakon šest i pol mjeseci došla na godišnji odmor, zatekla sam tugu i veću nego što je bila. Nevjerojatna je bila ta promjena energije i razmišljanja, nitko nije optimističan, svi su depresivni. Ima mnogo onih koji misle da je 'to sve svugdje isto', što je meni nakon života u Švedskoj gdje sve pršti od optimizma - apsolutno nevjerojatno.
Neprestano stagnirati i nazadovati, u svakom smislu, živjeti od danas do sutra i sve to prihvaćati kao nešto što je zapisano u kamenu, to za mene nije normalno', kaže Iva. Dodaje da pritom ne misli uspoređivati Hrvatsku s nekakvim švedskim beneficijama, o kojima je sve lako saznati na internetu. 'Došla sam u Hrvatsku na godišnji odmor jer mi je falilo 'sve moje', ali sam se u Švedsku vratila bez imalo pozitivne energije i s mišlju, kako bih rado sposobnim i kreativnim ljudima pomogla da dođu u Švedsku. Jer, ipak nije to sve isto, kako neki misle.'
Iva se uključila i u projekt Luma bites, hranu koja svijetli u mraku, isključivo kuhanu zdravim namirnicama, koji je smislila Hrvatica Martina Županić. 'U Stockholmu tražimo investitora za prvu franšizu, a to je jedini projekt te vrste u cijelom svijetu. 'Kad vidim što je smislila Martina, znam da nije problem u pojedincu, problem je u društvu i zbog toga ljudi poput nje moraju svoje znanje i snalažljivost prodavati vani umjesto u svojoj zemlji.'
Kaže da joj se u Švedsku nedavno doselio i vjenčani kum koji je dobio posao na tri mjeseca. Probat će ostati dulje, ako bude išlo, govori Iva Knezović koja o Švedskoj nakon povratka iz Hrvatske ima još bolje mišljenje, iako je u međuvremenu ostala bez posla. No brzo je pronašla drugi.
'Švedska je zemlja krajnosti, zemlja u kojoj nema otrovnih životinja osim ljudi, gdje zimi preskačeš zečeve, vukove, medvjede, jelene, gdje ljeti zuje komarci, veći nego oni opjevani, hrvatski. To je zemlja gdje zmija pretrči u drugo dvoriste, al ništa nije otrovno, zemlja lijepog i uređenog okoliša. Švedska je zemlja reda koja uvozi smeće da bi proizvela gorivo, zemlja sporosti. Otvorena je to zemlja u kojoj postoji rod 'ono', gdje su žene emancipirane, muškarci ili vole alkohol ili su metroseksualci, gdje možeš što želiš, ali ne smiješ dreknuti kao u Hrvatskoj. Zemlja je to mraka i snijega zimi, a dana, sunca i kiše, ljeti', govori Iva Knezović u jednom dahu.
Odmah upozorava sve - ako i dođete, znajte da u toj zemlji postoje dobri i loši ljudi, kao i svugdje. 'Šveđani nas ne gledaju svisoka, kako sam očekivala. Zanimljivo je da pokazuju jaku patriotsku crtu, ponosni su na svoju zemlju i vole je kao i mi svoju, ali su nekako mirniji i naprosto imaju drugačiji sklop u glavi. Vole djecu, pozdravljaju na ulici kada nas vide sa sinom. Jezik nije jako težak, zvuči kao da netko pjeva na kombinaciji njemačkog i engleskog. Tečaj za učenje švedskog besplatan je, a kada ga položiš, dobiješ na poklon 10.000 kruna.'
Govori Iva i da je Švedska zemlja u kojoj se nekad lako, a nekad teško snalaziš, u kojoj svi govore engleski, ali su sve sekretarice na švedskom, gdje se svi bave sportom, ali nije im strano popiti žesticu. Zemlja je to u kojoj možeš postati netko ako slijediš pravila i malo pogneš glavu.
'Ovo je zemlja koja obećava, vrijedilo je isprobati život na sjeveru', zaključuje hrvatska ekonomska prognanica, Vukovarka i Zagrepčanka s adresom u Švedskoj Iva Knezović.
387137,390075,387171,386148
