Gradsko vijeće, stoji u priopćenju, smatra da prva odredba koja nije u skladu s Ustavom RH, ali i Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi, je odredba koja propisuje da općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan može povući prijedlog proračuna prije glasovanja o proračunu u cjelini te ne predloži novi prijedlog proračuna u roku koji omogućuje njegovo donošenje.

Gradsko vijeće smatra da odredba o povlačenju prijedloga proračuna od strane gradonačelnika je protivna ustavnoj odredbi (ali i istovjetnoj odredbi u Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi) da se pravo na lokalnu samoupravu ostvaruje putem predstavničkih tijela. Predstavničko tijelo ima pravo donijeti proračun u skladu sa zakonom, u skladu sa zakonskim rokovima i prema proceduri koja je propisana Zakonom o lokalnoj i područnoj samoupravi, Zakonom o proračunu, statutom i poslovnikom. Povlačenje prijedloga proračuna od strane općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana prije konačnog glasovanja predstavničkog tijela o predloženom proračunu pa onda njegovo ponovno predlaganje, u potpunosti onemogućuje poštivanje rokova za predlaganje i donošenje proračuna propisanih Zakonom o proračunu.

Također, osporena zakonska odredba je kontradiktorno rješenje koje, s jedne strane, obvezuje čelnika izvršnog tijela da predloži proračun (u suprotnom će ga Vlada razriješiti dužnosti), a s druge strane mu dopušta da predloženi proračun povuče prije glasovanja o proračunu u cjelini. Takvo kontradiktorno rješenje stvara pravnu nesigurnost, što je protivno načelu vladavine prava.

Ta pravna nesigurnost temelji se na sljedećim činjenicama: a) odredba o povlačenju prijedloga proračuna ne propisuje koliko puta bi čelnik izvršnog tijela mogao povući svoj prijedlog proračuna prije glasovanja o proračunu u cjelini i b) odredba ne propisuje u kojem roku bi čelnik trebao predložiti novi prijedlog proračuna koji omogućuje njegovo donošenje.

Druga zakonska odredba za koju Gradsko vijeće smatra da je nesukladna s Ustavom Republike Hrvatske je odredba o stupanju Zakona na snagu, tj. da Zakon stupa na snagu prvoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“. Ustav u članku 90., stavku 3. propisuje „Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukčije određeno“, međutim pri donošenju „Lex šerifa“ nisu navedeni nikakvi „osobito opravdani razlozi“ koji bi bili ustavno opravdani.

Stupanje zakona na snagu prvi dan nakon objave, dakle 13. prosinca 2017. godine, dovelo je do kršenja načela vladavine prava i pravne sigurnosti jer su izvršna i predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dovedena u situaciju da su bila suočena s promjenom iznimno važnih zakonskih pravila vezanih uz donošenje proračuna, u smislu obveze predlaganja proračuna, povlačenja prijedloga proračuna od strane čelnika izvršnog tijela, obveze donošenja proračuna od strane predstavničkog tijela te sankcija za nepredlaganje proračuna za izvršno tijelo i nedonošenje proračuna za predstavničko tijelo. U navedenim značajkama zakonska rješenja prije i poslije 13. prosinca 2017. su bitno različita, naročito imajući u vidu da se umjesto instituta istovremenog raspuštanja predstavničkog tijela i razrješenja izvršnog tijela zbog ne donošenja proračuna novim zakonskim rješenjima propisuje ili samo raspuštanje predstavničkog tijela (u slučaju ne donošenja proračuna) ili samo razrješenje izvršnog tijela (u slučaju ne predlaganja proračuna).

'Naročito je problematično što je Zakon stupio na snagu upravo u vrijeme kada su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bile u postupku donošenja proračuna i što su usred proračunskog procesa u potpunosti promijenjena zakonom pravila igre, odnosno prava i obveze izvršnog i predstavničkog tijela. Kako je zakon stupio na snagu prvi dan nakon objave u cijelosti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nisu mogle uskladiti svoje statute i druge opće akte s izmjenama i dopunama Zakona', objasnio je gradonačelnik Vrgorca i saborski zastupnik Mosta nezavisnih lista Ante Pranić.