ŠVICARSKA GARDA

Zabrana minareta - obrana vrijednosti EU čelnika

30.11.2009 u 14:48

Bionic
Reading

Švicarci se vole pohvaliti svojim 'temeljnim vrijednostima': miroljubivom pasivnošću, njegovanjem raznolikosti i tolerancijom. Obogatili su se na cirkulaciji svjetskog novca, trgovini i bankarstvu. Pružaju utočište bogatim migrantima u bijegu od nacionalnih im poreza. U Švicarskoj su udomljene i mnoge međunarodne organizacije, uključujući poveći dio Ujedinjenih naroda

No ta glazura internacionalizma rastopila se u nedjelju, kada su Švicarci na referendumu podržali ustavnu zabranu gradnje minareta.

Rezultat referenduma trebali bi osramotiti Švicarsku i zabrinuti Europu, piše ugledni britanski list Guardian. Iako se glasovanje tobože odnosilo samo na minarete, kojih je u cijeloj državi ukupno četiri, a ne na džamije, čija je gradnja i dalje legalna, glasači su zapravo bili nadraženi izjasniti se o religiji i rasi.

Neke stvari vezane uz kampanju bile su uistinu švicarske, poglavito alpsko nepovjerenje prema autsajderima koje se pretvara u rasizam. Niti jedna druga europska država ne bi s takvom relativnom smirenošću prihvatila kampanju s plakatima na kojima se muslimanka omotana u crnu maramu i 'šuma' minareta nalik na projektile kočopere na podlozi nacionalne zastave. Takvu monstruoznost amenovala je najveća švicarska politička stranka, naravno uz protivljenje ostalih.

Švicarska narodna stranka i ranije je pokušala izvesti isti trik, rabeći na federalnim izborima 2007. još eksplicitniji poster s tri bijele ovce, na crvenoj podlozi švicarske zastave, koje izbacuju crnu ovcu uz slogan 'za više sigurnosti'. U kontekstu krajnje desnice, nitko ne bi trebao zanemariti provokativnu prirodu kampanje vođene na nacističkim bojama – crvenoj, crnoj i bijeloj.

Iako će Švicarska nesumnjivo ispaštati zbog rezultata jučerašnjeg referenduma – nacionalni brand s početka teksta već je okaljan – bilo bi prejednostavno svaliti svu krivnju isključivo na Švicarce. Rastuće protivljenje imigraciji, uzlet krajnje desnice, raširena mržnja i strah od islama koji stoje u pozadini švicarskih glasova karakteriziraju i druge europske zemlje, uključujući Veliku Britaniju. To otvara neprijatnu mogućnost. Je li jučerašnji rezultat produkt švicarske jedinstvenosti ili jednostavno slučaja da u toj zemlji postoji politički sustav koji omogućuje referendum o ovakvim pitanjima? Možemo li biti sigurni da bi državljani Austrije, Francuske, Britanije ili Nizozemske glasali drukčije, da im je pružena takva mogućnost?

Sve europske zemlje suočavaju se s poteškoćama kada je u pitanju imigracija. Čak se i novi predsjednik Europske unije, Herman Van Rompuy, jednom prilikom obrušio na zahtjev Turske za članstvom u EU, rekavši da to ugrožava 'temeljne vrijednosti kršćanstva'. Tik pod skladom i suglasjem leži mržnja, a političari koji je provociraju mogu izazvati štetu zastrašujućih razmjera.