No, isti je hrvatski stručnjak prije mjesec i pol dana govorio bitno drukčije. Za Novi list je 26. srpnja rekao kako se slaže da Sporazum nije povoljan za Hrvatsku, 'kao ni ostali ugovori o granicama s našim susjedima', ali tada je bio uvjeren da hrvatske vlasti jednostavno nemaju izbora.

'Ratifikacija tog Sporazuma je neizbježna, bez obzira na to koliko su možda utemeljeni argumenti da Veliki i Mali školj u Malostonskom zaljevu pripadaju Hrvatskoj. Činjenica je da je uime Hrvatske Sporazum potpisao predsjednik Tuđman. Možemo mi sada tvrditi da je to bila pogreška, da su naši pregovarači bili slabo pripremljeni, međutim, to ništa ne znači u međunarodnom pravu. Kad potpišete neki međunarodni sporazum, ne možete se kasnije opravdavati da niste nešto znali, da ste bili u zabludi. Smatra se da država mora znati koji je njezin teritorij.'

U nastavku te izjave akademik Rudolf procjenjuje da Hrvatska ne bi imala nikakve šanse u eventualnom sporu što bi ga pokrenula pred nekom međunarodnom sudskom institucijom. 'BiH bi u tom slučaju bila u velikoj prednosti, ima u rukama taj Sporazum. Zato je najlogičnije da ga Sabor, kakav god Sporazum bio, ratificira kako bismo na taj način riješili granicu s barem jednom susjednom državom, da barem taj teret skinemo s vrata.'

Akademik Rudolf bi sada trebao objasniti odakle takav kopernikanski obrat u njegovu viđenju problematike ratifikacije navedenog sporazuma. Tportal je inače objavio mišljenje drugog hrvatskog međunarodnopravnog stručnjaka, prof. dr. Vladmira Đure Degana koji se također založio za ratifikaciju. Možda je Rudolf pomnije oslušnuo što o sporazumu misle oporbene političke stranke pa je to dovelo do promjene njegovog stava.

Inače, akademik Rudolf je dugo vremena bio pregovarač o granici sa Slovenijom, ali je neposredno prije dogovora tadašnjih premijera Jadranke Kosor i Boruta Pahora o međunarodnoj arbitraži napustio to mjesto.