Hrvatska je, zapravo, jedna sretna zemlja. Zemlja u kojoj se, u nedostatku ozbiljnih i velikih problema – jer su oni, dakako, riješeni – cjelokupna nacija, kompletan politički vrh i većina medija bavi onim rijetkim preostalim neriješenim temama. Kako bismo, inače, mogli shvatiti činjenicu da je jedna ženska stražnjica, čak i ne tako oskudno odjevena, već par dana top-tema javnih rasprava. Temu je, podsjetimo, otvorila sama premijerka a o njoj se, glavom i bradom, očitovao i sam predsjednik Republike.

Ili, što reći o zemlji u kojoj se policija, i civilna i vojna, iz sve snage upregla otkriti onoga tko je, ako malo bolje pogledamo, samo ispunio želju većine te objavio 'registar', odnosno dio registra hrvatskih branitelja? Objavu kojega traže i predsjednik i oporba i velik dio vladajućih i velik dio samih branitelja a, kako se čini, i većina javnosti. I to nakon što su mnogi podaci o brojnim braniteljima iz toga registra ionako već višestruko objavljivani, primjerice na stranicama brojnih monografija posvećenih pojedinim ratnim postrojbama HV-a.

Zašto onda Vlada taj registar ne želi objaviti? Da se ne bi otkrilo da na tome popisu ima i onih koji tamo ne pripadaju? Ili jednostavno zato što je oporba za, pa ona mora biti protiv.

A zašto, pak, oporba želi njegovu objavu? Zato što su vladajući protiv, pa oni moraju biti za? Ili zato što stvarno smatraju da je objava registra 'u javnom interesu', da će se registar na taj način očistiti od 'lažnih branitelja' i da pravi branitelji 'nemaju što skrivati'? No ako se registar objavljuje zbog 'lažnih branitelja' kojih, kako se priča, u njemu ima, neće li sumnja da su 'lažni', objavom registra pasti i na one prave? Bi li objavljeni registar, onda, zapravo predstavljao 'popis potencijalno lažnih branitelja', pa nek javnost sama otkriva tko je na tom popisu lažni, a tko pravi? Koji bi to istinski branitelj trebao biti ponosan što će biti objavljen na popisu zajedno s onima koji to nisu? Ne bi li, kao preduvjet da to uistinu bude 'popis ponosnih', s njega prije toga trebalo ukloniti one koji na taj popis ne spadaju? A opet, ne bi li te 'lažne branitelje' trebala utvrđivati neka mjerodavna tijela, i zašto to dosad već nisu napravila, a ne da građani po popisima traže imena svojih susjeda? I, zašto uopće objavljivati cijeli registar, kad tri četvrtine od oko pola milijuna ljudi s toga popisa uopće ne predstavljaju gotovo nikakav trošak državnome proračunu, jer niti su u mirovini, niti od države imaju neka primanja? Zašto se onda, umjesto cjelovitoga popisa, ne traži objava samo preostale četvrtine, koji ostvaruju i neka znatnija materijalna prava?

No treba li onda objaviti i popis ostalih primatelja različitih naknada iz državnoga proračuna? Zašto nitko ne traži i popis invalida rada, jer i među 250 tisuća njih zasigurno ima i 'lažnih invalida', koji su do svoje 'invalidnosti' došli nekim 'prijekim', a ne zakonitim putem? Ne bi li postojao 'javni interes' i kad bi netko predložio da se objavi popis svih imatelja bankovnih računa 'težih' od, primjerice, milijun kuna? Ne bi li većina javnosti i taj popis dočekala s odobravanjem? Pa onda popis onih koji nisu bili u ratu, a trebali su biti, ili su bili u ratu, ali na drugoj strani! Što bi ta ista javnost tek rekla na objavu popisa svih onih koji su sudjelovali u privatizacijama, a u kojima je državna revizija poslije pronašla neke nezakonite radnje? Eeej, taj bi popis obarao sve rekorde posjećenosti! Kad bismo počeli objavljivati sve popise za koje postoji ili bi se mogao stvoriti 'javni interes', većina bi se nas, prije ili poslije, našla barem na nekome od njih.

Kome, na kraju krajeva, sva ta silna rasprava oko registra hrvatskih branitelja uopće treba? Netko bi mogao pomisliti da taj problem namjerno nije riješen, samo da bi se o njemu opet moglo raspravljati. Dajte taj popis svim zapovjednicima ratnih postrojbi, od skupnika do generala, i oni će ga vrlo brzo staviti u realne okvire! A tzv. 'neborbenom sektoru' država se, uvjeren sam, može odužiti i na neki drugi, pametniji način od uvrštavanja u registar branitelja! No to se, uvjeren sam, neće dogoditi. Umjesto toga, javnost će se još neko vrijeme 'zabavljati' ovom temom, a onda će registar, kako stvari stoje, vjerojatno ipak biti objavljen. Pa će se na njemu opet, neko vrijeme, moći lomiti koplja.

A u međuvremenu? Bez brige, naći će se već novih/starih tema! Najprije ćemo nekoliko dana slušati rasprave o tome je li Hrvatska bila ili nije bila agresor u BiH. Potom dolazi svibanj, tradicionalni mjesec za rasprave iz serijala 'who was who ih WW2', pa ljeto i vrijeme za požare, brojanje vozila na granicama i iščekivanje koliko će turisti, koje smo onim 'prilagođenim' spotom pozivali na Jadran, trošiti ove godine... i tako u krug.

Teško se oteti dojmu kako se hrvatskoj javnosti, kao nekom 'nevidljivom rukom', već godinama odvlači pozornost od rješavanja ključnih problema za budućnost ove zemlje. I, što je još gore, čini se da javnost na to pristaje. Što se još treba dogoditi da nam postane jasno, odnosno da nam iz izbačenog dijela turističkoga spota dođe do glave, da se među nas uporno bacaju kosti oko kojih se glođemo, dok su meso za sebe pokupili drugi? I da će račun za taj ručak plaćati i djeca koju, zanimljive li podudarnosti, sve manje rađamo!