'Nakon Černobila nuklearna je industrija inzistirala na tome da je černobilska elektrana bila čedo sovjetske tehnologije te da se dogodila u državi koja nije njegovala kulturu sigurnosti. Događaji u Japanu, zemlji poznatoj po kulturi sigurnosti, pokazali su da je nesreća moguća posvuda', upozorava Aslihan Tumer iz međunarodne ekološke udruge Greenpeace.

U članku u dnevnom listu Asahi od 30. travnja 1986., japanske vlasti tvrdile su da je 'reaktor (koji je eksplodirao) u Černobilu bio sovjetskog tipa kakvih nema na otočju gdje su modeli dizajnirani s dva do tri sigurnosna sustava'.

Japanska televizija objavila je kako je gotovo sigurno da će Černobil ostati 'najteža nuklearna nesreća u povijesti'.

No 25 godina poslije japanske su vlasti nakon potresa i tsunamija proglasile za Fukushimu razinu 7 na međunarodnoj ljestvici nuklearne opasnosti. Mediji su odmah podsjetili da je to razina kakva je bila proglašena za Černobil.

Iako su uzroci i posljedice dviju katastrofa teško usporedivi, u kolektivnoj svijesti nakon nesreće u Fukushimi pojavile su se slike černobilskih opustjelih područja zbog radioaktivnosti te podaci o broju osoba koje su bile izložene zračenju i vjerojatnosti da će oboljeti od raka, upozorili su stručnjaci.

Broj reaktora u Japanu posljednjih desetljeća stalno je rastao i danas ih je 55, a 1986. Japan je imao 32 aktivna reaktora i bio je četvrti u svijetu po nuklearnom sektoru iza SAD-a, Francuske i Sovjetskog Saveza.

'Nesreća u Fukushimi zacijelo će ponovno otvoriti raspravu o budućnosti nuklearne energije u Japanu', upozorava japanski stručnjak.

Nesreća je otvorila i rasprave u Europi. U Njemačkoj je zbog katastrofe u Fukushimi vlada kancelarke Angele Merkel uvela moratorij na odluku iz 2010., o produljenju životnog vijeka 17 njemačkih reaktora.

Nova je anketa pokazala da više od 60 posto Nijemaca želi da se što prije odustane od nuklearne energije, a i u drugim europskim državama poraslo je nezadovoljstvo nuklearnom energijom.

Europljani su ipak nejedinstveni i svrstavaju se u tri kategorije. Države kao što su Austrija i Danska protive se nuklearnoj energiji.

U drugoj su kategoriji zemlje koje zagovaraju nastavak nuklearnih istraživanja, a to su uglavnom zemlje istočne Europe te Francuska, vodeća po broju nuklearnih elektrana.

U trećoj su skupini države poput Njemačke koje razmišljaju o odustajanju od nuklearne energije.

Istočna Europa podržava nuklearnu energiju jer više od zapadne Europe ne 'želi ovisiti o samo jednom dobavljaču energije, Rusiji', navodi Mihaela Stiopol iz Europskog nuklearnog društva.

Europske zemlje su se ipak dogovorile provoditi sigurnosna ispitivanja za 143 europska reaktora. Dio stručnjaka ocjenjuje da je 'nuklearni preporod', koji je 2000-ih godina počeo 'velikim planovima modernizacije i širenja nuklearnog parka' danas 'doveden u pitanje'.