Iako mrak u ovo doba godine padne tek oko 23 sata, trgovine se, barem u manjim mjestima poput Hadersleva u južnoj Danskoj, onima na samoj granici s Njemačkom, zatvaraju već u 17.30. Duže ne rade čak ni kafići. U nekima smo bili i zadnji gosti. Ulice su prazne. Ljudi kao da iščeznu negdje s njih. Prođe tek tu i tamo poneki prolaznik, najčešće u šetnji sa psom.

Znatiželjno se navirujemo kroz izloge trgovina. Stigli smo taman prije nego što su okrenuli ključ u bravi. Zanimaju nas kako se kreću njihove cijene i pokušavamo ih usporediti s onima u Hrvatskoj. Pri tome dobivam jednostavnu i brzu poduku.

'Danske krune najlakše je preračunati u bivše hrvatske kune. Ako nešto košta, primjerice, 45 kruna, to je možda mrvicu jače od nekadašnjih 45 kuna', govore mi bolje upućeni suputnici.

Ono što smo uspjeli uhvatiti krajičkom oka, prije nego što su označili kraj radnog dana, to je da se cijene dugih hlača kreću od 600 danskih kruna pa naviše. Ništa jeftinije nisu ni haljine.

Temperatura se vrti oko 20 stupnjeva

Ipak, teško je spakirati kofer za sjever kada živiš na jugu, pa s temperature od uobičajenih 25 stupnjeva Celzijusa dođeš ondje u kasno proljeće, na pragu kalendarskog ljeta, ali se živa u termometru konstantno vrti oko 20. Češće je tih dana bila i 17. Vjetrovito je. Puše gotovo stalno, posebice na velikim otvorenim prostorima. Oblaci su sveprisutna pojava. Sramežljivo tu i tamo proviri sunce. Ali nije hladno, kako biste na prvu mogli pomisliti.

Dok smo mi bili u vjetrovkama zakopčanim do grla, prolaznici na ulici bili su odjeveni po pravoj ljetnoj modi - hodali su u natikačama, sandalama te kratkim rukavima i hlačicama.

Potpuno drugačiju sliku, otprilike u isto doba dana, zatječemo na drugoj strani, u njemačkom Flensburgu, gradu koji bi se po brojnosti stanovnika mogao usporediti s hrvatskim Osijekom. Ima oko 90.000 stanovnika i treći je po veličini u Schleswig-Holsteinu, odmah iza starih trgovačkih gradova Kiela i Lübecka.

Krici galebova koji kruže nad dubokim fjordom, zbog čega je luka zaštićena od snažnih vjetrova, odjekuju i u obližnjim ulicama. Ondje je više ljudi, ali je i veće mjesto od onoga s danske strane. Poznato je po brojnosti danske zajednice u Njemačkoj. Lokalci nas rado nude pivom iz flensburške pivovare, a koje popularno zovu Flens.

'A što je moin', pitamo u suvenirnici jer gotovo na svemu, od podmetača za čaše do majica sa sidrom i galebovima, uočavamo isti natpis.

'To je prijateljski pozdrav u bilo koje doba dana', objašnjavaju, dakle to mi bilo nešto poput našeg 'bok'.

Iako ima prometa, koji je mahom koncentriran oko luke, najviše je ipak biciklista. Ima ih na svakom koraku i jurcaju kao muhe bez glave. Morate pažljivo prelaziti preko biciklističke staze da ne biste uzrokovali sudar. U sekundi se stvori kaos ako se nesmotreno i ne razmišljajući zaustavite na njoj, poput autorice ovog teksta.

Ulice koje vode prema luci popločene su kamenim kockama. Fasade su žarkih boja, crvene, žute, narančaste, plave.... Prozori na kućama na sjeveru su veliki. Zastori na njima češće su iznimka nego pravilo, ali u kuće nitko ne zaviruje. Svatko vodi svoju brigu.

Sjeverna Frizija

Nigdje na području Schleswiga, do kojeg se proteže sjeverna Frizija, nema zapuštenih i napuštenih dvorišta. Travnjaci su uredni, pokošeni na milimetar, kao na nogometnim stadionima. Najčešće njima kruže samohodne kosilice. U dvorištima buja raznobojno cvijeće. U manjim mjestima na zapadnoj strani Schleswiga mogu se vidjeti i frizijske kuće, tipične za pokrajinu koja se uz Sjeverno more proteže od Nizozemske na zapadu do juga Danske.