'Otkako je 2008. započela kriza, novost je da se nepovjerenje prema demokraciji – koje je nekad bilo ograničeno na postkomunističke i zemlje Trećeg svijeta – zauzima sve više prostora i na razvijenom Zapadu: ono što je prije desetljeće-dva bilo naš patronizirajući savjet drugima, sada je postalo naša briga', konstatira u svojem tekstu za Guardian filozof Slavoj Žižek, navodeći nekoliko indikativnih primjera koji govore o tome da među europskim političkim elitama sve više vladaju stavovi o tome da narod ne razumije situaciju niti smije išta odlučivati o rješavanju ekonomske krize.

Žižek na početku podsjeća na jedan od posljednjih intervjua rumunjskog komunističkog diktatora Nikolaja Ceausescua, kojega je novinar sa Zapada pitao kako to da građani Rumunjske ne smiju putovati u inozemstvo iako je to zajamčeno ustavom. Diktatorov odgovor je bio 'u najboljoj tradiciji staljinističke sofisterije' te je rekao da njihov ustav garantira i pravo na siguran i prosperitetan dom, što bi bilo ugroženo kad bi Rumunji mogli izaći iz zemlje!

'Čini se da je taj duh živ i zdrav u današnjoj Sloveniji. Prošli mjesec je ustavni sud donio odluku da bi referendum o pitanju 'loše banke' bio neustavan, čime je zapravo zabranjeno građanima da glasuju o toj temi', piše Žižek te objašnjava kako je ideja 'loše banke' u tome da se osnuje banka koja će preuzeti sve loše kredite postojećih banaka, a njih će se onda servisirati novcem iz budžeta, dakle novcem građana Slovenije. Pritom se uopće ne bi pitalo kako su se komercijalne banke našle u situaciji da ih se mora sanirati novcem poreznih obveznika.

Referendum su predložili sindikati te sakupili dovoljno potpisa za njegovo održavanje, piše Žižek, ali im je onda zabranjeno da ga održe! Stav ustavnog suda je bio da bi posljedice referenduma ugrozile druga ustavna prava, koja imaju prioritet u krizi: funkcioniranje državnog aparata, kako bi stvorio uvjete za gospodarski rast, pa i ugrožavanje ljudskih prava na socijalnu sigurnost i ekonomsku inicijativu. 'Ukratko, ustavni je sud zaključio da protivljenje diktatu međunarodnih financijskih institucija može dovesti do političke i ekonomske krize, pa je stoga neustavno', piše Žižek i detektira ironiju cijele situacije.

Slovenski primjer nije jedini te se vrijedi prisjetiti reakcije europskih moćnika na prijedlog tadašnjeg grčkog premijera o referendumu, koji je nakon toga morao odstupiti sa svoje pozicije. Ipak, nitko se nije tada usudio direktno zabraniti referendum, što se pak sada dogodilo u Sloveniji.

Žižek navodi i stavove sociologa Ralfa Dahrendorfa, koji je zastupao stav da nakon revolucionarne promjene – poput pada komunizma – nije moguće odmah doći u doba prosperiteta, nego slijedi 'dolina suza'. Taj period traje dulje nego jedan četverogodišnji demokratski ciklus, pa se zbog politikantstva razne potrebne promjene odgađaju ili ne provode, a raste i razočaranje u demokraciju, koju se povezuje sa zapadnjačkim proizvodima. Žižek okreće te teze naglavce: 'Ako se većina protivi strukturalnim promjenama, ne znači li to da će u jednom trenutku, za koje desetljeće, vlast preuzeti navodno prosvijećena elita, protivno volji naroda, kako bi se uspostavili temelji za doista uspješnu demokraciju?' Takvi se stavovi mogu čuti od svjetski poznatog novinara Fareeda Zakarije, koji tvrdi da demokracija može uspješno funkcionirati samo u ekonomski razvijenim državama.

Za kraj teksta Žižek napominje da je MMF priznao kako su mjere ekstremne štednje još više pogoršale krizu te je tako diskreditirao sve svoje prijašnje savjete. 'Stotine tisuća poslova su izgubljene zbog takvih pogrešnih proračuna', kaže Žižek te poentira: 'U tome je ključna poruka navodno iracionalnih prosvjeda diljem Europe: prosvjednici znaju da ne znaju i ne prave se da imaju lake i brze odgovore. No njihov instinkt im poručuje nešto što je istina: odgovore ne znaju ni oni na vlasti. U Europi današnjice slijepci vode slijepce.'