'Posao SOA-e je prije svega da se bavi vanjskim aspektima ugroze, a ne sitnim, prljavim, prizemnim političkim igrama', naglasio je jučer predsjednik Vlade Zoran Milanović. Dok premijer traži vanjske neprijatelje Hrvatske, a situacija unutar Hrvatske vrije, podsjetit ćemo ga na ovlasti Sigurnosno-obavještajne agencije kojoj je zajedno s Ivom Josipovićem na čelu
Premijer i dalje smatra da blokada kompletnog državnog vrha, skupa s članovima diplomatskog zbora, nema nikakve veze s radom tajnih službi, već s bontonom. Josipović s kojim dijeli upravljačke ovlasti nad obavještajnim sektorom, poručuje pak kako će od obavještajnih službi tražiti detaljno izvješće i raspravu vezano za događaje u Vukovaru. Je li pokrenuo taj postupak, pitanje je na koje ni nakon četiri dana iz Ureda predsjednika nismo dobili odgovor.
Jučer je, pak, u Slobodnoj Dalmaciji objavljen tekst koji bi više na ruku mogao ići Josipovićevoj teoriji. Naime, piše kako dio obavještajnog sustava više naginje bivšoj, HDZ-ovoj garnituri, tako da su obavještajci SOA-e znali što se sprema u Vukovaru, no nikoga o tome nisu izvijestili.
Milanović očito minorizira problem, koji čak njegovi politički istomišljenici nazivaju nekim oblikom puča, s obzirom na to da je na čelu SOA-e Dragan Lozančić, čovjek koji je slovio za njegova favorita. Njega je, iako mu je nalazio zamjerke poput činjenice da ima i hrvatsko i američko državljanstvo, skupa s Milanovićem i Josipović potvrdio na tu poziciju.
Milanović tako sada govori kako je tu samo pitanje bontona i kaže da se SOA 'prije svega bavi vanjskim aspektima ugroze'. Ta njegova definicija nije baš u skladu s onim što na SOA-inim stranicama piše, ali i s djelovanjem SOA-e definiranim Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH.
'Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) je središnje državno tijelo Republike Hrvatske odgovorno za prikupljanje, analizu, obradu i ocjenu podataka koji su od značaja za nacionalnu sigurnost, sa svrhom otkrivanja i sprječavanja radnji pojedinaca ili skupina koje su usmjerene protiv opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i suvereniteta Republike Hrvatske, nasilnom rušenju ustroja državne vlasti, ugrožavanju Ustavom Republike Hrvatske i zakonima utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda te osnova gospodarskog sustava Republike Hrvatske.'
U rubrici 'Način rada i ovlasti' piše: 'U skladu sa zakonskim odredbama SOA prikuplja podatke sigurnosnog ili obavještajnog značaja korištenjem javnih izvora, komunikacijom i kontaktima s građanima, potraživanjem službenih podataka od državnih i tijela lokalne uprave i samouprave te pravnih osoba, te primjenom tajnih mjera i postupaka u što spada primjena mjera tajnog prikupljanja podataka tehničkim sredstvima, primjena mjera prikrivanja i prikupljanje podataka putem tajnih suradnika.'
Nigdje se izrijekom uopće ne spominje vanjska ugroza, kako to kaže Milanović, iako je i to u opisu posla djelatnika Sigurnosno-obavještajne agencije. Ni Zakon ne govori ništa o tome da bi primarna djelatnost SOA-e bilo isključivo doznavanje informacija o vanjskoj ugrozi. Tako članak 23. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu jasno kaže:
'Djelovanje SOA-e na području Republike Hrvatske usmjereno je na sprječavanje aktivnosti ili radnji koje se poduzimaju radi ugrožavanja Ustavom utvrđenog poretka, ugrožavanja sigurnosti državnih tijela, građana i nacionalnih interesa putem: terorizma i drugih oblika organiziranog nasilja, obavještajne djelatnosti stranih obavještajnih službi, organizacija i pojedinaca, ekstremističkog organiziranja i djelovanja skupina i pojedinaca, ugrožavanja sigurnosti najviših državnih dužnosnika te štićenih objekata i prostora, organiziranog i gospodarskog kriminala, neovlaštenog ulaska u zaštićene informacijske i komunikacijske sustave državnih tijela, odavanja klasificiranih podataka od čelnika i zaposlenika državnih tijela, znanstvenih institucija i pravnih osoba s javnim ovlastima, drugih aktivnosti usmjerenih na ugrožavanje nacionalne sigurnosti.'
