Sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu poručuju da je riječ o invazivnoj vrsti stjenice, koja se hrani biljnim sokovima, isključivo je fitofagna. I samim tim trebala bi biti bezopasna za čovjeka, javlja Dnevnik.hr.

Na službenoj stranici Sveučilišta u Minnesoti Amerikancima se, pak, savjetuje da u proljeće provjere lišće na listopadnom drveću i grmlju. Uz detaljan opis tih stjenica, piše i da one, kad se hrane na donjoj strani lišća - ostavljaju tamne kapljice tekućine. Hrane se sokovima iz lišća, umetanjem malene iglice koju imaju na tijelu u tkivo lista.

Na istoj stranici se navodi i kako drveće inače može izdržati najezdu stjenica, no nakon nekoliko uzastopnih godina počinje odumirati, a rast i razvoj se usporava. Građanima se savjetuje da zbog postojanja prirodnih neprijatelja stjennica, zanemare tog nametnika, a ako krenu u obračun s njima, savjetuju da to čine - mlazom vode.

'Mlaz vode iz crijeva za polijevanje vrta, poput obilne kiše, usmjeren na donju stranicu lista otjerat će stjenice. Nerazvijene stjenice nemaju krila i ne mogu se vratiti na lišće', piše na stranici sveučilišta.

Dodaje se i kako pesticid da bi bio djelotvoran mora doći u direktan kontakt sa stjenicama, ali istovremeno može potamaniti prirodne neprijatelje tih nametnika kao i pčele.

Dok ženke hrastove stjenice odlažu po 1000 jajašaca u grozdovima, pri čemu se mlade stjenice razvijaju tijekom četiri do šest tjedana, ovisno o temperaturi zraka, a godišnje bude do tri i više generacija, ženke platanine stjenice mogu odložiti po 200 jajašaca koja uglavnom vežu uz dno lisnih žila. Za razvoj im je potrebno od 43 do 45 dana, a godišnje ih bude do pet generacija.

Prvi medicinski podaci vezani za stjenice pojavljuju se u Italiji, gdje je zabilježeno više slučajeva osipa od njihovih uboda. Kod nas za sada nema medicinske dokumentacije o napadima hrastove i platanine stjenice.