Makedonski izbori uvijek završavaju istim ishodom. Dvije vodeće stranke, socijaldemokratski SDSM i konzervativni VMRO-DPMNE dobiju po oko trećinu glasova, albanski DUI ih obično slijedi s otprilike šestinom, a potom u svim stožerima svi proglase pobjedu nad protivnicima, da bi uslijedili mjeseci mučnih trgovačkih pregovora o formiranju vlade koje najčešće razriješe inozemne sile.

Tako je bilo i ovoga puta: preračunato u mandate, koalicija 'Možemo' predvođena SDSM-om u parlamentu od 120 mjesta po trenutačnim kalkulacijama osvaja 45, koalicija koju predvodi VMRO-DPMNE 44, DUI 16, a jedino iznenađenje je solidan rezultat druge albanske stranke, Alijanse za Albance, koja će, po svemu sudeći, uzeti 12 mandata. U Sobranie ulaze još i lijeva stranka dvojbenog političkog identiteta Levica s 2 te još jedna albanska stranka, DPA, s jednim zastupnikom.

Zbog koronakrize čiji drugi val je Sjevernu Makedoniju stigao prije svih država u regiji, izbori su već dvaput odgađani - prvobitno su se trebali održati u travnju, pa su zbog izbijanja epidemije pomjereni za lipanj, a nakon što je epidemija početkom ljeta uhvatila novi zamah s po više stotina novooboljelih dnevno, konačno je određen 15. srpanj kao izborni (i neradni) dan.

Samo glasanje je bilo razbijeno na tri dana, a posljednjeg dana birališta su bila otvorena do 21 sat, kako bi se frekvencija birača na glasačkim mjestima što više prorijedila. Uz sve to, kao i stari problem nesređenih biračkih popisa, na izbore je izašlo preko 50 posto građana, što je više nego na koronaizborima u Hrvatskoj i Srbiji. No za razliku od Hrvatske i Srbije, gdje je u stožerima pobjedničkih stranaka atmosfera bila euforična i idealna za prijenos virusa, makedonski politički akteri prilično su se strogo pridržavali epidemioloških mjera, s maskama u stožerima i rukavicama na biralištima.

Isto se ne može reći za stranačke simpatizere. Već oko 22 sata u dijelu Skoplja većinski naseljenom Albancima, kod spomenika Skenderbegu i u naselju Čair, kamere su zabilježile slavljeničku atmosferu među glasačima DUI-a, stožerne albanske stranke nastale 2002., nakon kratkotrajnog sukoba Makedonaca i Albanaca, kao političko krilo albanske vojne formacije ONA, a koja je od tada neprekidno u vladajućim koalicijama s makedonskim strankama. Dok su DUI-jevi simpatizeri uz pucnjavu iz pušaka i svadbene zvuke zurli i tapana slavili činjenicu da će njihova stranka još jednom biti jezičac na vagi nove vlade, par stotina metara dalje, na drugoj obali Vardara, u stožeru VMRO-DPMNE-a žalili su se medijima kako im simpatizeri SDSM-a iz svog obližnjeg stožera ispaljuju svijetleće rakete u pravcu njihove bijele građevine od stiropora, kvazibaroknog rugla koje je svojoj stranci ostavio bivši premijer i današnji bjegunac od pravosuđa Nikola Gruevski.

Duh Gruevskog lebdio je i nad ovim izborima, barem na plakatima vladajuće koalicije 'Možemo', koja je, slično predizbornim spotovima Aleksandra Vučića u Srbiji, prijetila biračima da će im se, ne izađu li na birališta, Gruevski i njegove vrijednosti vratiti na vlast. Plašenje birača je, čini se, urodilo plodom, iako SDSM i njegovi partneri nisu ispunili obećanja s prošlih izbora o borbi protiv kriminalnog i korupcijskog nasljeđa desetogodišnje vladavine VMRO-DPMNE-a - ispostavlja se da je za tijesnu pobjedu bila dovoljna trgovina s Grčkom i Bugarskom oko promjene imena i odricanja od dijela nacionalnog identiteta, koja je zemlju uvela u NATO i otvorila pregovore s EU. Vladajući čak nisu uspjeli posebno iskoristiti čak ni prilično spretnu kriznu komunikaciju ministra zdravstva Venka Filipča, koji se, baš kao i Vili Beroš u Hrvatskoj, tijekom koronakrize prometnuo u relativno najpopularniju javnu osobu.

S druge strane, VMRO-DPMNE, predvođen nimalo karizmatičnim novim vođom Hristijanom Mickovskim, nije uspio očistiti stranku od kukolja i nametnuti se kao novi igrač iza kojeg bi stale zapadne zemlje, koje uvelike usmjeravaju politička zbivanja u Sjevernoj Makedoniji. Umjesto toga, slijepo su se držali kursa prema Budimpešti, gdje stoluje njihov najveći inozemni zaštitnik Viktor Orban, koji tamo skriva odbjeglog bivšeg šefa VMRO-DPMNE-a Nikolu Gruevskog i smije se makedonskim vlastima u lice. VMRO-DPMNE na ovim je izborima čak izgubio i neka tradicionalna uporišta, no prema postizbornom govoru Mickovskog, ne odustaje od pokušaja sklapanja vlade s partnerima iz albanskog bloka.

Formiranje vlade ipak bi lakše trebalo ići SDSM-u, koji bi većinu od 61 zastupnika mogao sklopiti još jednim udruživanjem s DUI-jem. No prepreka tome je predizborno natezanje lidera SDSM-a Zorana Zaeva i DUI-a Alija Ahmetija, za koju tek treba vidjeti je li bila prava svađa ili tek čarka za mobiliziranje glasača. Ahmeti je, naime, jasno istaknuo uvjet za postizbornu suradnju - premijer mora biti Albanac, i to bivši ministar rada Naser Ziberi. Nakon što je Zaev na jednom skupu kritizirao tu ideju, Ahmeti ga je prozvao da je prije tog skupa pio rakiju. Nekoliko dana prije izbora na internetu je, pak, osvanula snimka na kojoj Zaev jasno govori da je DUI trgovačka stranka koja 'ne vrijedi ni pet para', zbog čega se Ahmeti uvrijedio i rekao kako će mu nakon izbora 'nestati osmijeh s lica'.

Tko će se zadnji smijati, doznat ćemo nakon još jednih teških postizbornih pregovora i podjela bezbrojnih fotelja po ministarstvima i javnim poduzećima, što je jedna od rijetkih disciplina u kojoj političari, kako u Sjevernoj Makedoniji, tako i šire, vrlo kvalitetno obavljaju svoj posao.