Posve je jasno da će autoindustrija u vrlo bliskoj budućnosti prijeći s klasičnih motora s unutarnjim izgaranjem fosilnih goriva na električni pogon. Da bi to bilo moguće potreba za rijetkim metalima za proizvodnju električnih baterija i elektromotora mora doživjeti korjenite promjene od današnjeg klasičnog načina rudarenja, koje i nije baš toliko ekološki prihvatljivo.

To znači da moramo pronaći nove, odgovornije izvore za te metale. Vjeruje se da su polimetalni grumeni izvor s daleko najmanjim utjecajem na okoliš i na društvo. Nova studija koju je financirala kanadska tvrtka za duboko podmorsku eksploataciju DeepGreen Metals, ali provedena neovisno - istaknula je alternativni izvor: Tihi ocean.

Polimetalni grumeni koji leže na morskom dnu, uglavnom na dubinama od 4000 metara, mogu se sakupljati bez bušenja ili potrebe za pomicanjem stijena ili zemlje. Oni sadrže mangan, željezo, bakar, nikal, kobalt, kao i rijetke elemente na zemlji. Sastoje se od gotovo 100 posto iskoristivih minerala u usporedbi s rudama koje se vade iz zemlje i koje imaju sve slabiji prinos (često ispod 1 posto). To znači da prikupljanje grumena ima 99 posto manje čvrstog otpada u usporedbi s kopanjem na kopnu i ne stvara otrovne naslage.

Godišnja procjena održivosti životnog ciklusa usporedila je utjecaj kopanja na okoliš s prikupljanjem polimetalnih grumena bogatih mineralima s oceanskog dna kako bi se proizvela količina od milijardu baterija za električna vozila. Utvrđeno je da je potonji postupak stvorio 70 posto manje CO₂ i 100 posto manje čvrstog otpada, pritom koristeći 94 posto manje zemlje i 92 posto manje šume.

Studija relativnog utjecaja također je otkrila da je 93 posto manje divljih životinja bilo u riziku. Međutim, iako ova studija potvrđuje da je broj vrsta na području sakupljanja u dubokom moru bio ograničen, još uvijek se malo zna o raznolikosti vrsta koje žive tamo i širem ekosustavu. DeepGreen namjerava provesti dublju, višegodišnju studiju o dugoročnim učincima na morskom dnu.

'Ekstrakcija primarnih metala iz bilo kojeg izvora po definiciji nije održivo i uzrokuje štetu okolišu', rekao je predsjednik i direktor tvrtke DeepGreen Gerard Barron. 'Vjerujemo da su polimetalni grumeni važan dio rješenja. Sadrže visoke koncentracije nikla, kobalta i mangana; one su ustvari baterija za električno vozilo u stijeni.'

Za društvo, dobivanje baznih metala iz ovih oceanskih polimetalnih grumena znači neometanje autohtonih naroda ili bilo koje zajednice, jer je mjesto daleko od obale, u međunarodnim vodama, u dubokom oceanu, u kojem nitko ne živi, osim flore i faune. A za razliku od mnogih postojećih rudnika kobalta, to također znači potpuno nepostojanje rada maloljetne djece i osigurana radna mjesta.

Polimetalni grumeni su prvi put pronađeni prije više od jednog stoljeća na površini dna Tihog oceana. U 1970-im četiri konzorcija počela su ih prikupljati u pokusima, trošeći otprilike milijardu današnjih dolara. Testovi su potvrdili da se grumeni mogu sakupljati i obrađivati tako da daju metale uporabom tadašnje tehnologije. No ova aktivnost je zaustavljena, jer nisu postojali propisi ni regulaciona tijela koja bi štitila duboki ocean, posebno u međunarodnim vodama. Međunarodnu upravu za morsko dno osnovali su 1994. godine Ujedinjeni Narodi, a prvu licencu za istraživanje polimetalnih grumena tvrtka DeepGreen Metals dobila je 2011. godine.

Svjetska banka procjenjuje da će se potražnja za metalima koji se koriste u baterijama električnih vozila povećati 11 puta od trenutne razine do 2050. Očekuje se da će se u određenim područjima u narednih pet godina pojaviti nedostak nikla, kobalta i bakra.