Činjenica je da je Ramljak prihvatio posao reanimacije Agrokora u trenutku kada to nitko nije htio prihvatiti, a većina onih kojima je posao bio ponuđen prije nego njemu (neke od njih i sam je sugerirao) nije se usudila upustiti u takav, za reputaciju rizičan posao, piše novi Globus.

Istovremeno, odmah na početku navukao je na sebe gnjev onih koji su mislili da je spašavanje koncerna trebalo povjeriti njima, ali našli su se među nepozvanima.

'Ramljak nema dovoljno iskustva niti je dorastao pregovorima na toj razini', rekao je tada Globusovom novinaru jedan od njegovih bivših mentora. Pokazalo se međutim da jest dorastao i da zna pregovarati.

'Zamrzavanje Sberbankova duga, potez koji je zbunio mnoge, pokazalo se ovih dana kao moćna poluga u pregovorima o njihovu povratku u proces traženja nagodbe. Kada je londonski sud odbacio njihovu tužbu protiv Zakona o postupku izvanredne uprave (lex Agrokor), a Ivica Todorić pokazao da svojim blogom neće otkriti ništa, bili su spremni za povratak', piše Globus i nastavlja:

'Ramljaku se međutim moralo nešto pronaći. Kada je na međunarodnim sudovima prošao lex, a roll up preživio seriju domaćih bočnih udara, netko je javnosti dostavio račune za savjetničke usluge. U zemlji u kojoj se svaka plaća iznad 10.000 kuna smatra ogromnom konzultantske tarife, koje se mjere milijunima kuna, jer temelje se na postotku ukupne financijske težine buduće transakcije, a kada je riječ o spašavanju Agrokora - to su milijarde kuna, pokazale su se kao neoprostiv krimen', zaključuje se.

'Pogriješio sam', rekao je tada Ramljak. I jest. Na vrhuncu najveće poslovne afere u povijesti Hrvatske trebao je biti oprezniji u izboru suradnika. Ne zato što se Texo pokazao lošim, nije, nego zbog percepcije cijelog procesa koji je javnost od početka pratila s pojačanom dozom sumnje.