Izraz 'azijski tigrovi' je prije petnaestak godina označavao nekolicinu manjih država i teritorija jugoistočne Azije koji su ostvarivali brz ekonomski rast zahvaljujući prije svega jeftinoj radnoj snazi. Kina, kao samostalni ekonomski div, nije spadala među njih, no sjetimo li se da je tigar, čije je stanište Azija, zapravo najveća životinja iz porodice mačaka, možda bi sintagmu danas bilo prikladnije na rep objesiti divovima Kini i Indiji.

Dvije najmnogoljudnije države svijeta, u kojima živi više od trećine čovječanstva, desetljećima su bile izvan najvažnijih globalnih ekonomskih tokova, no posljednjih dvadesetak godina izbacilo je Kinu na sam vrh, a i Indija sve većim koracima grabi gore. Podaci Svjetske banke pokazuju da po stopi gospodarskog rasta Indija nadmašuje Kinu još od 2014. godine. Posljednje brojke, iz lanjskog četvrtog kvartala, samo potvrđuju trend jer je indijski BDP tada bio 7,2 posto viši nego godinu ranije, dok je Kina u istom razdoblju ostvarila rast od 6,8 posto.

Razlika u stopama podjednako je posljedica ubrzanja ekonomije u Indiji, kao i usporavanja ekspanzije kineske privrede. Američki magazin Forbes podsjeća da je stope rasta potrebno razmatrati imajući u vidu to da se države nalaze u različitim fazama rasta. Indiji je za ekspanziju dovoljno da poveća iskoristivost resursa iz primarnog sektora, dok Kina nastavak svojeg rasta mora tražiti u modernizaciji i inovaciji. Takvo razmatranje potvrđuje i BDP po stanovniku, koji je u Kini četiri puta viši nego u Indiji, pa bi se ugrubo mogao donijeti zaključak da se Indija sada ekonomski nalazi otprilike u poziciji u kojoj je Kina bila prije dvadesetak godina.

Iluzorno je očekivati da bi se u Indiji sada sve moglo odvijati po istom scenariju kao nekada u Kini, no činjenica je da potencijal definitivno postoji. Obje države su još krajem prošlog desetljeća, usred globalnog ekonomskog kraha, s Brazilom i Rusijom grupirane u tzv. BRIC države koje su trebale iz temelja promijeniti gospodarsku sliku svijeta. Velika četvorka je u međuvremenu spala na manje-više jedno slovo, veliki potencijal nije iskorišten, no nije nestao.

Ubrzanje ekonomskog rasta u Indiji poklapa se s izborom Narendre Modija, a on je na premijersku poziciju imenovan sredinom 2014. godine. Ekonomska politika njegove vlade svodi se na privatizaciju i liberalizaciju, što, ako je suditi samo po brojkama, daje rezultate jer se Indija nalazi na prvom mjestu po stopi gospodarskog rasta među velikim svjetskim ekonomijama. Među brojnim potezima koje je povukla Modijeva vlada nalaze se i ukidanje i snižavanje dijela korporativnih poreza i carina, ali i uvođenje potrošačkih poreza, što je jasan znak da indijska vlada namjerava stvoriti što povoljnije uvjete za osnivanje i rast korporacija.

Sukus politika mogao bi se svesti na ideju 'Make in India', koju je Modi predstavio krajem 2014. godine, a kojoj je glavna misao vodilja bilo maksimalno olakšavanje stranih i domaćih ulaganja s ciljem da Indija postane proizvođač za cijeli svijet, nešto što je danas još uvijek uloga Kine. U svojoj želji da olakša život korporacijama i stvori uvjete za njihov rast, Modijeva vlada je povukla niz poteza koji su u javnosti dočekani s kritikama i negodovanjem.

U svemu tome odnosi između Kine i Indije i dalje figuriraju kao svojevrstan status quo. S ekonomske strane tek je prošla godina donijela nekakve efekte. Mada su lideri dviju zemalja još davno postavili cilj da do 2015. godine međusobna razmjena dosegne vrijednost od 100 milijardi dolara, vrijednost njihove vanjske trgovine tek je lani premašila 80 milijardi i dosegnula rekordne 84,4 milijarde dolara. Dugo godina ta se brojka kretala oko razine od sedamdesetak milijardi.

Lanjski su rezultati utoliko značajniji ako se uzme u obzir to da je indijski izvoz u Kinu porastao čak 40 posto, na 16,3 milijarde dolara, što je značajna informacija za trgovinsku razmjenu u kojoj još uvijek čvrsto dominira Kina. Čisto za usporedbu, Kina sa SAD-om godišnje ostvari razmjenu čija vrijednost premašuje 600 milijardi dolara, a na tim razinama kreću se i vanjska trgovina između SAD-a i EU-a te ona između EU-a i Kine.

Ekonomske prognoze za Kinu i Indiju rijetko prolaze bez spominjanja demografije kao jednog od glavnih izvora ekonomskog rasta. Posljednje procjene govore da u Kini živi oko 1,39 milijardi ljudi, dok se broj stanovnika u Indiji kreće oko 1,33 milijarde mada postoje i neke pojedinačne procjene da je indijsko stanovništvo već nadmašilo kinesko. Opći konsenzus u ovom trenutku ukazuje na to da bi Kina u idućih desetak godina mogla dosegnuti svoj populacijski maksimum i da bi nakon toga broj stanovnika trebao početi opadati.

Sukladno tome, Indija bi po broju stanovnika mogla prestići Kinu već u idućih nekoliko godina, a Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da bi do 2050. godine u Indiji moglo živjeti 1,7 milijardi ljudi te da će tek tada doći do opadanja. Kina je već povukla neke poteze koji bi trebali imati pozitivne demografske posljedice, no pitanje je hoće li oni donijeti rezultate te hoće li se trendovi mijenjati.

Geopolitički, Indiju i Kinu ne vežu baš idilični prijateljski odnosi iako se obje države uglavnom suzdržavaju od podizanja napetosti što bi mogle začeti neugodnu spiralu eskalacije. Dvije države dijeli oko 3,5 tisuća kilometara najvećim dijelom himalajske granične linije, duž koje postoji više spornih točaka, ali osim rjeđih incidenata, ni Kina ni Indija ne inzistiraju na hitnom rješavanju spornih pitanja. Kao dodatna tampon zona među divovima jugoistočne Azije nalaze se i države Nepal i Butan.

Najveće točke prijepora trenutno su jačanje suradnje između Kine i Pakistana, indijskog susjeda s kojim ta država ima dugu povijest nemira i vojnih trzavica. Indija je stoga u posljednje vrijeme, kao svojevrstan odgovor, organizirala nekoliko morskih vojnih vježbi sa saveznicima poput Japana ili Australije u indopacifičkoj regiji, odnosno na području na kojem Kina već nekoliko godina pokušava ojačati svoj utjecaj.

Koliko god te trzavice ukazivale na zaoštravanje odnosa, postoje i inicijative za jačom suradnjom. Indijski premijer Narendra Modi trebao bi u lipnju posjetiti Kinu prilikom sudjelovanja na sastanku Šangajske organizacije za suradnju, a indijski mediji pišu da se povratni posjet kineskih lidera Indiji očekuje u drugom dijelu ove godine.

Šangajska organizacija za suradnju (Shangai Cooperation Organisation) je euroazijska institucija kojoj je Indija pristupila lani, a bavi se promoviranjem suradnje u politici, gospodarstvu i obrani. Zasad ima osam punopravnih članica, među kojima se nalaze Rusija, Kina te neke srednjoazijske države.

Predviđati ekonomske trendove je vrlo nezahvalan posao. Nastave li i Kina i Indija nekakvim uobičajenim razvojem, može se očekivati da će Kina polagano ostvarivati sve skromniji rast, mada tamošnja politička vrhuška kao godišnji cilj rasta navodi stopu od 6,5 posto. Stanje u vrhu kineske politike – baš je ovih dana predloženo ukidanje pravila koje dozvoljava samo dva predsjednička mandata jednoj osobi – ukazuje na to da će partijska stega i dalje čvrsto vladati ekonomijom, što može značiti da će političari biti uporni u ostvarivanju svojih zacrtanih planova, što god oni značili za svakodnevicu Kineza.

S druge strane, zamah koji ima indijska ekonomija mogao bi se ojačati i nastaviti, čime će Indija polako smanjivati svoj zaostatak u odnosu na Kinu. Iako treba imati u vidu to da niže stope rasta u Kini i dalje znače vrlo visok apsolutni rast jer je ona razvijenija od Indije. No ojača li nezadovoljstvo Indijaca vladom i njenim potezima, moglo bi doći do političkih previranja, a tada bismo se lako mogli vratiti u situaciju u kojoj Indija i dalje ostaje samo neiskorišteni potencijal.