Zadnjih mjeseci tri su tvrtke česta tema domaćih medija. Brodogradilište 3. maj i metaloprerađivačka tvrtka Đuro Đaković zbog poslovne krize, a tvornica slatkiša Kraš zbog vlasničkog preslagivanja. Međutim ta tri poduzeća, osim što su medijske 'zvijezde', povezuje još jedna stvar – njihova imena nastala su u vrijeme socijalizma. Bivši komunistički borci i narodni heroji Đuro Đaković i Josip Kraš danas su kapitalistički brendovi, s time da nisu jedini
Nekadašnji industrijski div iz Slavonskog Broda Đuro Đaković trenutno se bori za opstanak. Radnici nisu dobili plaću, a tvrtka grca u gubicima. Kao mogući spasitelj spominje se američka kompanija BAE Systems.
Zanimljivo bi bilo čuti što bi o aktualnom stanju poduzeća rekao čovjek po kojem tvrtka nosi ime. Najvjerojatnije bi Đuro Đaković sam poveo radnike u štrajk. Iz onog što se da iščitati iz njegove biografije, riječ je o čovjeku od akcije.
Đaković se rodio u Slavonskom Brodu. Kao 18-godišnjak sudjelovao je u prvim radničkim štrajkovima u Sarajevu 1905., u kojem je radio kao metalski radnik.
vezane vijesti
U Beogradu je 1919. sudjelovao u osnivanju Komunističke partije Jugoslavije, a 1921. bio je delegat Kominterne u Moskvi. Đaković je osobno poznavao Vladimira Iljiča Lenjina i Lava Trockog, pokretače Oktobarske revolucije.
Više puta je uhićivan i mučen, da bi ga u travnju 1929. pri insceniranom bijegu ubili žandari. Za vrijeme Španjolskog građanskog rata jedna je od internacionalnih brigada nosila naziv 'Đuro Đaković'.
Slavonskobrodska tvrtka dobila je ime po Đakoviću 1947. godine. Prije toga se zvala Prva jugoslavenska tvornica vagona, strojeva i mostova, a njezini osnivači bili su domaći i mađarski poduzetnici. Crnohumorno zvuči to što se ulica u kojoj se nalaze pogoni Đure Đakovića zove po Mili Budaku, ministru ustaškog poglavnika Ante Pavelića.
Naša najveća konditorska tvrtka Kraš, za čije se vlasništvo trenutno bore braća Pivac i srpski poduzetnik Nebojša Šaranović, nosi ime zagorskog komunista i narodnog heroja Josipa Kraša.
Ono što je danas Kraš nekada su bile dvije tvornice. Union za proizvodnju bombona i čokolada 1911. osnovala su dvojica čeških investitora, a potom je 1926. Vilim Bizjak sagradio tvornicu biskvita i vafla. Dolaskom komunističkih vlasti obje su tvornice nacionalizirane i integrirane u jedinstveno poduzeće novog naziva - Josip Kraš.
Time je odana počast jednom od najistaknutijih radničkih vođa i komunista u periodu između dva svjetska rata. Kraš je poginuo 1941. u Karlovcu u uličnoj borbi s ustašama. Prije toga je organizirao nekoliko diverzantskih akcija te je bio ključni čovjek antifašističkog pokreta za Banovinu, Kordun, Gorski kotar i Hrvatsko primorje.
Zašto su Krašu posvetili baš slatkiše, nije poznato. Iz tih vremena ostala je satirična pjesmica: 'Josip Kraš, heroj naš, borio se, borio, i u keks pretvorio.'
Njegov drug i suborac Janko Gredelj baš je radio u poduzeću koje danas nosi njegovo ime. Tvornica željezničkih vagona Gredelj utemeljena je još 1894. kao glavna radionica Mađarskih državnih željeznica za popravak i glavni pregled parnih lokomotiva.
U Drugom svjetskom ratu Gredelj je radio u ilegalnoj tiskari. Ustaše su je otkrile krajem 1941. U žestokom sukobu Gredelj je ranjen te je kasnije preminuo u bolnici.
Pod fašističkim mecima skončao je i Rade Končar, lički Srbin koji je vodio ustanak u Dalmaciji. Strijeljan je 1942. odlukom talijanskih vlasti u Šibeniku. Navodno je za vrijeme suđenja izjavio: 'Milosti ne tražim, niti bih je imao prema vama', dok je talijanskim vojnicima povikao: 'Pucajte u prsa, kukavice!'
Nakon rata mnoge tvrtke u bivšoj Jugoslaviji dobile su ime po njemu. Najpoznatija od njih je zagrebački Končar, čija se bijela tehnika nalazi u mnogim hrvatskim domovima. Inače, poduzeće je osnovano još 1921., dok je Končar u Beogradu učio za strojobravara, kao podružnica njemačkog Siemensa.
Zanimljiva je priča Marijana Badela, čije ime nosi naša najpoznatija tvornica alkoholnih pića Badel 1862. Za razliku od dosad navedenih narodnih heroja, redom sinova seljaka ili radnika, Badel je potomak bogate obitelji iz Koprivnice čiji je otac bio osnivač destilerije alkoholnih pića i proizvodnje octa Braća Badel u Sesvetama.
Za vrijeme školovanja Badel mlađi se priključio omladinskom komunističkom pokretu. Kad je izbio Drugi svjetski rat, otišao je u partizane te je poginuo u lipnju 1944. godine.
Njegov otac je nacionalizacijom izgubio svoje poduzeće te je ono spojeno s tvrtkom Pokorny, proizvođačem konjaka i vinjaka. Tvrtka je sve do raspada bivše Jugoslavije nosila naziv 'Marijan Badel', da bi početkom 90-ih preimenovana u Badel s dodatkom '1862', što je godina osnutka firme Pokorny.
Ime riječkog brodogradilišta 3. maj također ima veze s borbom protiv fašizma. Njegova priča počinje 1892., kada je njemačka brodogradilišna tvrtka Howaldts Werke iz Kiela izgradila manje brodogradilište u kojem je otprije djelovao mali pogon za popravak drvenih brodova.
Nakon oslobođenja Rijeke od Nijemaca 1945. škver nosi ime Kvarnersko brodogradilište, a tri godine kasnije preimenovan je u 3. maj, u spomen na dan u kojem su partizani oslobodili grad od nacista.
U Rijeci radi i brodogradilište Viktor Lenac. Kad je osnovano 1896., zvalo se Brodogradilište Lazarus te je popravljalo trgovačke i ribarske brodove. Nakon Drugog svjetskog rata 1948. ponijelo je današnje ime u čast svog radnika i partizanskog junaka Viktora Lenca, što se s ponosom ističe na web stranicama tvrtke.
Za razliku od riječkog Lenca, karlovačka tvrtka Lola Ribar, naš najveći proizvođač sanitetskog materijala, na svojim stanicama ne navodi po kojem komunistu nosi ime. Ivo Lola Ribar bio je jedan od najbližih suradnika Josipa Broza Tita. U listopadu 1942. bio je određen za šefa partizanske misije pri Savezničkoj komandi, ali je poginuo prilikom napada njemačkog zrakoplova netom prije polijetanja za Kairo.
Karlovačka tvrtka dobila je njegovo ime 1947., a prethodno je imala naziv Jugoslavenska industrija vate i zavojne robe Antun Petreš.
