Dio presude kojom se poništava promjenljiva kamatna stopa svojevrsna je satisfakcija dužnicima u 'švicarcima', ali vrlo slaba, jer presuda nije utvrdila osnovu za obeštećenje te im preostaje jedino pokretanje privatnih tužbi protiv banaka.

Međutim dosadašnja praksa pokazala je da pojedinačne tužbe na temelju pravomoćne presude protiv banaka ne znače siguran dobitak jer pojedini sudovi različito tumače odredbu o ništavnosti kamatne stope. A čak i ako dobiju presude zbog promjenljivih kamatnih stopa, odštete su relativno male u odnosu na enorman rast glavnice kredita zbog promjene tečaja švicarskog franka.

Udruzi Franak preostaje mogućnost obraćanja Ustavnom sudu kao vrhovnoj instanci, ali su mogućnosti za promjenu presude prilično sužene s obzirom na nadležnost toga suda.

Iako pravorijek Vrhovnog suda nije donio direktnu prednost nijednoj strani, ipak bi mogao dovesti do napretka u pregovorima o dugoročnom rješenju problema dužnika u 'švicarcima' koje zaraćene strane vode pod paskom Ministarstva financija, a koji su u prekidu već više od dva mjeseca.

Budući da je i Vrhovni sud dao za pravo bankama u pogledu valutne klauzule, pregovaračka pozicija Udruge Franak, koja ustraje na poziciji poništavanja valutne klauzule i konverzije kredita u kune po početnom tečaju, sada je prilično oslabljena.

Stoga se može očekivati da će nakon očitovanja Vrhovnog suda za obje strane biti prihvatljivije rješenje ono za koje se zalaže ministar financija Boris Lalovac, a koje predviđa konverziju glavnice kredita u eure, pri čemu bi se kreditni anuiteti približno izjednačili s onima koje bi dužnici imali da su na početku uzeli kredit u eurima.

Prema toj računici, kreditne rate trebale bi ostati približno na sadašnjoj razini, a glavnica kredita bila bi smanjena za 20-ak posto

Trošak konverzije po sniženom tečaju franka trebao bi se ravnopravno podijeliti između banaka, dužnika i države. Takvo rješenje podrazumijeva i odustajanje od sudskih tužbi za povrat preplaćenih kamata.

U Udruzi Franak zasad su skeptični prema Lalovčevom modelu jer još nisu vidjeli konkretne izračune te smatraju da bi Vlada trebala biti puno aktivnija u 'pritiskanju' banaka kroz različite mjere, poput uvođenja poreza na aktivu u švicarskom franku, daljnjeg smanjenja fiksirane kamatne stope (s 3,23 posto na 1 posto) i sl.

S druge strane, banke načelno pristaju na konverziju u eure, ali neprihvatljivo im je to da svi dužnici, bez obzira na socijalni status, imaju pravo na povlasticu. Ističu da kompromisno rješenje može biti samo na dobrovoljnoj bazi, uz socijalnu diferenciranost i podjelu troška među bankama, državom i dužnicima.