Naravno, Hrvatska nije otok po tom pitanju jer je covid-19 u cijelom svijetu značajno povećao bolnički otpad, među ostalim i zbog velike količine zaštitne opreme, koji se sve teže zbrinjava, osobito ako u državi nema spalionica koje su certificirane za tu namjenu, kao što je to slučaj u Hrvatskoj, piše Jutarnji list.

Posljednjih mjesec dana situacija je kulminirala pa se tako pokraj KB-a Dubrava, koja od početka pandemije funkcionira kao covid-bolnica, nalazi velika količina otpada, a slično je i u Infektivnoj klinici "Dr. Fran Mihaljević".

Otpad se, istina, svakodnevno odvozi, ali još više ga ostaje nezbrinutog. Nadležni tvrde da pokušavaju naći rješenje, ali niti jučerašnji međuresorni sastanak na tu temu Ministarstva zdravstva i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja nije dao odgovor na to pitanje.

"Konstatirali smo da je problem veliki, ali nadam se da će Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja naći hitno rješenje do sljedećeg tjedna", kaže ministar zdravstva Vili Beroš. Dodaje da je očito nužno naći i trajno rješenje, a to bi bilo da se uz pomoć fondova EU sufinanciraju uređaji za svaku bolnicu u kojima bi se bolnički otpad mogao dovesti do faze komunalnog otpada.

Naime, još je početkom prosinca tvrtka Kemis-Termoclean, s kojom dio bolnica ima ugovore o odvozu infektivnog otpada, upozorila nadležne na činjenicu da količine prelaze mogućnosti zbrinjavanja jer se volumen toliko povećava da tvrtke koje trebaju obraditi taj otpad to ne stignu unatoč činjenici da rade u tri smjene sedam dana u tjednu, piše Jutarnji list.

"Nismo prekinuli odvoz infektivnog otpada iz bolnica već je jednostavno njegova količina tako velika da ga više ne može u potpunosti zbrinuti. Naime, kapaciteti svih 'obrađivača' otpada u Hrvatskoj u normalnim vremenima čak su i preveliki, ali u pandemiji količine su toliko porasle da ih je nemoguće zbrinuti. Zato smo 3. prosinca uputili dopis nadležnim ministarstvima u kojem smo ih izvijestili da ne uspijevamo zbrinuti sav infektivni otpad te da se mora naći dodatno rješenje. Također smo 9. prosinca održali sastanak svih 'obrađivača' otpada u Hrvatskoj gospodarskoj komori i ponudili rješenje, a to je da se taj otpad privremeno spaljuje u cementari Našice gdje se inače spaljuje primjerice zaplijenjena droga, oštećeni novac i slično", objašnjava Zoran Matić, direktor tvrtke Kemis-Termoclean, razloge zbog kojih infektivni otpad opasno prijeti zdravlju i bez koronavirusa.

No, taj je prošlomjesečni prijedlog Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja odbilo s obrazloženjem da u "pravilniku o onom što se u cementari može spaljivati nema infektivnog otpada", pa je sve ostalo po starom.

U međuvremenu pokušalo se vidjeti može li se taj otpad "izvesti" u Austriju, Njemačku ili Sloveniju, no pokazalo se da su njihovi kapaciteti zauzeti. No, čak i da to nije slučaj, izvoz nije ad hoc rješenje jer bi izvoznici trebali ishoditi izvoznu dozvolu, a to je u Hrvatskoj posao od nekoliko mjeseci. Za to vrijeme brda otpada opasno bi se povećala, kažu stručnjaci.

"Ne radimo ovo da bismo digli cijene već zato što 'obrađivači' ne mogu preuzeti toliko otpada, a mi ga ne možemo skladištiti dulje od pet dana jer smo onda u prekršaju", kaže Matić.

Činjenica je da se infektivni otpad može po pravilniku spaljivati samo u spalionicama opasnog otpada koje Hrvatska nema, ali privremeno bi se vjerojatno ipak moglo dozvoliti "spaljivanje u svrhu dobivanja energije", za što cementara u Našicama ima dozvolu. Trajnih posljedica ne bi trebalo biti, odnosno bile bi puno manje od onih koje bi mogle uslijediti nagomilavanjem potencijalno opasnog infektivnog otpada na "ledinama" pokraj bolnica, piše Jutarnji list.