Do kraja kolovoza hostele je posjetilo gotovo 55.000 gostiju, ostvarivši nešto više od 83.000 noćenja, što je u odnosu na isto razdoblje prošle godine porast od 1,4 posto. Iako postoci nisu veliki, pozitivni su i zadovoljavajući s obzirom na krizu i male kapacitete, a slijedom dobrih najava nastavak pozitivnog trenda očekuje do kraja godine.

Dobre rezultate hosteli mogu zahvaliti činjenici da njih, za razliku od hotela, ne muči sezonalnost. Većina noćenja ostvaruje se u pred i posezoni, izvan uobičajenih udarnih turističkih mjeseci – srpnja i kolovoza.

Za još značajniji udio u ukupnom turističkom prometu hostelingu u Hrvatskoj nedostaju nove investicije. 'S obzirom na potražnju na stranim tržištima, dobrodošlo je više velikih, ali i hostela svih drugih veličina. Uopće ne sumnjam pritom u njihovo punjenje jer se dobrom marketinškom i umreženom hostelskom taktikom među mladima širom svijeta vijesti brzo šire, pogotovo dobre.

A Hrvatska po njima, pa i po reakcijama hostelera i hostelskih udruženja iz cijelog svijeta koji dolaze u njihove i druge hrvatske hostele, ima odlične uvjete za veći razvoj hostelinga, i to onog klasičnog, temeljenog na radu s grupama', kaže Tihomir Plejić, direktor HFHS-a.

U Hrvatskoj trenutno radi 39 hostela, od kojih su većina mali, privatni hosteli, dok se šest HFHS-ovih hostela (u Puli, Rijeci, Velom Lošinju, Zadru, Dubrovniku i Zagrebu) mogu svrstati u grupu većih. Pridruženi članovi HFHS-a su još četiri privatna hostela (Carpe Diem u Zagrebu, Tufna u Osijeku, Eklata u Zaostrogu te Jedro u Gradacu).

Plejićeva procjena je da uz njih Hrvatskoj treba još pet do šest novih velikih hostela (sa 100 i više kreveta) ili ukupno 11 do 12, koji bi regionalno bili ravnomjerno rašireni.

Jadranska obala je zasad relativno dobro pokrivena hostelima u Puli, Rijeci, na Velom Lošinju, u Zadru i Dubrovniku, ali sve je primjetniji nedostatak nekog većeg objekta-hostela u Splitu, pa možda još jednog i na dubrovačkom području.
Veliki hosteli potrebni su i u unutrašnjosti zemlje, a po procjeni HFHS-a, posebno u Vukovaru, Osijeku, na Plitvicama te u Varaždinu.

Kada bi to postojalo, mreža velikih bila bi zadovoljavajuća, pri čemu Plejić ističe da su mali hosteli i privatna inicijativa dobrodošli bilo gdje.

Poslovanje HFHS-a kao neprofitne organizacije, ali i kao 'upravitelja' šest hostela, pozitivno je, bez gubitaka, ali i, kako kaže Plejić, složeno zbog ulaganja većih od 16 milijuna kuna koja su proveli u proteklih pet-šest godina. Od toga se manji dio tog ulaganja, oko 5,3 milijuna kuna, namaknuo kreditima, dok je ostala, većina sredstava bila iz tekućeg poslovanja. Sve prihode koje ostvare hosteli troše ne samo za njihovo redovno održavanje, nego i za obnovu i razvoj, pri čemu se svake godine u bar jedan hostel ulaže veći novac za veće zahvate.

Prihodi od hostela su zapravo i jedini koje ima HFHS, izuzev oko 250 tisuća kuna, što im je za trogodišnje razdoblje (2008-2010) temeljem natječaja odobrila Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, i to kao institucionalnu potporu za stabilizaciju i razvoj udruge.

S obzirom na to da i oni, kao i drugi, osjećaju i snose posljedice krize, ove i iduće godine, kako kažu, neće biti većih ulaganja u postojeću infrastrukturu, ali kao i prošlih godina računaju i nastoje pronaći partnere u lokalnoj samoupravi/mjestima i gradovima, za nove objekte.

'Na svakom području lokalne zajednice imaju često neiskorištene, a za eventualne hostele, odlične lokacije i objekte. Među tim se objektima posebno ističu oni bivših vojarni koje su dane na upravljanje lokalnim zajednicama, a za koje ima dosta tržišnog zanimanja', zaključuje Plejić.