U proteklih tridesetak godina Češka je prošla put od zaostale komunističke zemlje do ravnopravnog suparnika najrazvijenijim europskim ekonomijama. Glavni zamašnjak ekonomskog uzleta Češke u promatranom razdoblju bila je snažna industrija, osobito ona izvozno orijentirana.

Češka je najpoznatija po automobilskoj industriji, što, među ostalim, pokazuje podatak da udio bruto dodane vrijednosti ove industrijske grane u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti (BDV) iznosi 5,6 posto, što predstavlja najveći udio te grane među svim zemljama EU-a. Procvatu automobilske industrije pridonijela je jaka industrijska tradicija te zdrava ponuda kvalificirane radne snage.

Pritom su presudne za rast produktivnosti bile izravne strane investicije (FDI) koje su doprinijele transferu tehnologija, znanja i vještina. Ulazak stranog kapitala bio je motiviran i relativno niskim plaćama, a povoljna okolnost bila je dobra povezanost s Njemačkom i drugim najrazvijenijim europskim tržištima.

Zbog svega navedenog industrija u češkom gospodarstvu ima znatno veći udjel od uslužnih djelatnosti (trgovina, prijevoz i turizam). U istom razdoblju hrvatska industrija bilježi suprotne trendove – pad proizvodnje, gubitak tržišta i smanjenje udjela u BDP-u, uz neznatne izravne strane investicije.

Kvaliteta češke industrije izražava se u golemom potencijalu robnog izvoza, koji je u strukturi BDP-a dosegnuo 67,2 posto. Za usporedbu, hrvatski robni izvoz iznosi tek 24 posto BDP-a, što pokazuje da je Češka kao zemlja znatno otvorenija u međunarodnoj trgovini.

Snažan razvoj izvozno orijentirane industrije u Češkoj povezan je s ključnim faktorima konkurentnosti koji ovu zemlju čine privlačnom investitorima u sektorima međunarodno razmjenjivih dobara visoke dodane vrijednosti.

Češka je prema izvještaju Svjetskog gospodarskog foruma za 2017./18. bila 31. najkonkurentnija zemlja svijeta (od 137 zemalja) te druga najkonkurentnija (nakon Estonije) među 10 zemalja (Rumunjska, Bugarska, Slovačka, Slovenija, Češka, Poljska, Litva, Latvija, Estonija, Mađarska) koje su se 2004. priključile Europskoj uniji (EU10). Hrvatska je istodobno bila na 74. mjestu na svijetu, što je čini najmanje konkurentnom među svim zemljama EU-a 10, a od Češke je bila lošije rangirana za 43 mjesta.

U Češkoj su, prema indeksu globalne konkurentnosti, najbolje ocijenjena područja konkurentnosti bila makroekonomsko okruženje, zdravlje i osnovno obrazovanje te razvoj financijskog tržišta, a najlošije infrastruktura i veličina tržišta. Pritom je Češka u gotovo svim stupovima konkurentnosti bila bolja od Hrvatske, osim u infrastrukturi (Hrvatska je bolja za jedno mjesto).

Zanimljivo je to da je najveća razlika u korist Češke zabilježena u kvaliteti institucija (javna uprava, sudstvo), stupnju razvoja financijskog tržišta, efikasnosti tržišta rada i stupnju inovativnosti. Upravo dominacija u navedena četiri područja objašnjava zašto Češka danas ima najnižu stopu nezaposlenosti u Europi, izvozno orijentiranu industriju i odličnu poslovnu klimu, za razliku od Hrvatske.

Znakovito je i kretanje indeksa konkurentnosti u posljednjih deset godina. Dok Češka u većini pokazatelja bilježi poboljšanje ili stagnaciju, Hrvatska pokazuje pogoršanje ili stagnaciju.

Do sličnih rezultata dolazi se i kada se uspoređuju pokazatelji lakoće poslovanja. Na ljestvici Doing Business, koja pokazuje koliko je lako ili teško lokalnom poduzetniku u nekoj državi otvarati i voditi tvrtku, Češka je pozicionirana na 35. mjestu (od 190 država), a Hrvatska drži neslavnu 58. poziciju.

Češka je bolja u većini područja koja prate lakoću poslovanja, a najveća razlika je u pristupu električnoj energiji, rješavanju problema insolventnosti i plaćanju poreza. Područja u kojima je Hrvatska ima malu prednost su izvršenje ugovora i zaštita manjinskih ulagača.

Sve prednosti Češke i nedostaci Hrvatske odražavaju se u relativnim pokazateljima razvijenosti. Dok se Češka približila prosjeku Europske unije s 89 posto prosječne razvijenosti, Hrvatska gubi utrku i već godinama stagnira između 62 i 63 posto prosjeka EU-a.

Pritom treba naglasiti da je posljednjih deset godina Češka rasla sporije od prosjeka EU-a 10, što je potrebno promatrati u kontekstu njezina visokog stupnja razvoja, odnosno činjenice da je od 2013. godine najrazvijenija zemlja EU-a 10.

U konačnici, snaga češkog gospodarstva očituje se u kreditnom rejtingu. Dok Češka zbog svojih prednosti ima vrhunski rejting (AA-), Hrvatska se zbog brojnih slabosti godinama bori za povratak iz junka u investicijski rejting.