Što se zapravo dogodilo? Buffettov menadžer David Sokol dao je ostavku kad se otkrilo da je kupio gotovo 100.000 dionica kemijske kompanije Lubrizol, koju je kasnije, na njegov prijedlog, Buffett preuzeo za devet milijardi dolara. Na kupnji tih dionica Sokol je zaradio tri milijuna dolara, a Buffett ga nakon što je skandal puknuo nije smijenio.

Dioničari i zainteresirana poslovna javnost zato s nestrpljenjem očekuju sastanak u Omahi, gdje će nedodirljivi Buffett biti pod baražnom vatrom pitanja. New York Times najavljuje skupštinu dioničara u Omahi kao veliku inkviziciju.

Amerika dobro zna kako od smrtnika učiniti heroja. To joj nikada nije bio problem na Wall Streetu, jer tamo heroji, jednostavno, ne žive. Warren Buffett je bio iznimka, piše Roger Lownestein, autor knjige Buffett: The Making of an American Capitalist.

Buffetta je upravo njegova neovisnost uvijek odvajala od drugih. Bio je briljantan, društveno odgovoran investitor, koji je surađivao sa svijetom samo pod svojim uvjetima. Odbijao je da ga regrutiraju ili kooptiraju bez obzira na dionice, filantropiju ili politiku. Povučenost tog liberalnog milijardera često je znala razočarati njegove suradnike, no on je rigorozno štitio svoje vrijeme i svoj novac.

Uvijek se znao fokusirati na dugoročne poslovne izglede i stvarao gospodarske vrijednosti koje bi ostale skrivene iza sofisticiranih grafikona kojima se služe trejderi na Wall Streetu. U 46 godina cijena dionice Berkshirea je narasla od 18 dolara do današnjih 122.000 dolara. U međuvremenu nije poznavao pohlepu tipičnu za Wall Street: plaća mu nikad nije prelazila 100.000 dolara i nikad nije prodao udio u Berkshireu. Dioničari su se bogatili prodajom, a za Buffetta je nagrada bila nematerijalna. Berkshire je bilo njegovo financijsko remek-djelo.

Čak i danas, Berkshire zapošljava oko dvadesetak ljudi u svojim sjedištima. Buffett izbjegava konzultante jer ne želi da ga itko usmjerava. Ne zapošljava glasnogovornike, jer samo Buffett može govoriti za Buffetta. Suradnici često svjedoče da su šokirani njegovom tvrdoglavošću. Slavna je priča ona kad mu je prijatelj predložio da uloži novac u neku kompaniju tvrdeći da pothvat ima dobre šanse za uspjeh. 'Koliko dobre?', pitao je Buffett, a prijatelj odgovorio: '50 posto.' Buffett je, zatim, predložio prijatelju da uđe u avion i skoči s padobranom koji ima 50 posto šanse da se otvori. Ideja da izgubi novac Buffettu je nezamisliva kao smrt.

Buffett je na sličan način postupao i sa svojim menadžerima, kao što je David Sokol. Oni jednostavno obavljaju poslove kojima se Buffett ne bi bavio. Nikada nije volio mikromenadžment. Berkshire je, naime, operacija od 70-ak poduzeća, čiji su osnovni poslovi različiti – od energije do slatkiša. Osim u slučaju nekoliko tvrtki, posebno iz područja osiguranja u kojem je Buffett ekspert, detalje je ostavljao menadžerima.

Bez obzira na uzorke, Buffett se kloni osobnog sukobljavanja, ne trpi drame, javne polemike, neprijateljska preuzimanja i svoj život organizira tako da sukobi budu minimalni. Hvali i inspirira svoje menadžere, valorizira njihove rezultate, kritizira postupak, a ne ljude.

Ova formula vrijedi s menadžerima koji su vrijedni povjerenja, ali kako je Buffett nedavno otkrio, nisu svi savršeni. To je bio slučaj s Davidom Sokolom, kojeg su donedavno smatrali vjerojatnim Buffettovim nasljednikom. Sokol mu je očito bilo previše blizu, a Buffettovo odbijanje da prizna grešku prvo je ozbiljno poskliznuće jednog od najvećeg investitora današnjice.

Prizna li pogrešku, čovjek koji je jednom rekao da je potrebno 20 godina da se sagradi reputacija, a samo pet minuta da se uništi, ocjenjuju analitičari, mogao bi ponovno profitirati.