Bugarska i Grčka napreduju u međusobnim pregovorima o izgradnji zajedničke nuklearne elektrane, no ti pregovori su još uvijek u povojima, piše Euractiv.
Ideju o zajedničkoj nuklearki koja bi se gradila u Bugarskoj prvi je najavio zamjenik bugarskog premijera i ministar financija Asen Vassilev nakon povratka iz posjeta Grčkoj 22. veljače, gdje je razgovarao s grčkim premijerom Kyriakosom Mitsotakisom.
Atena i Sofija pričekat će najmanje godinu dana dovršetak stručne studije, a za to će vrijeme bugarska vladajuća koalicija morati usuglasiti stavove o gradnji elektrane.
Assen Vasilev kaže da bi nuklearna elektrana trebala biti izgrađena "izuzetno brzo", jer postoji kupac za struju što otklanja poslovni rizik. No stručnjaci procjenjuju da se ne može izgraditi brže od minimalnog roka od šest do osam godina, a cijena je još uvijek nedefinirana.
Problem je i što Bugarska u trenutnim okolnostima ne može instalirati dva kupljena ruska nuklearna reaktora. Njihovo postavljanje nije moguće bez ruskog sudjelovanja, a to je nemoguće zbog rata u Ukrajini i uvedenih sankcija.
Ekonomska studija britanske banke HSBC, izrađena za projekt druge nuklearne elektrane u Bugarskoj 2012. godine, pokazala je cijenu od 10 milijardi eura.
Bugarski ministar energetike Aleksandar Nikolov kaže da bi se elektrana mogla brzo izgraditi samo na postojećoj lokaciji nuklearne elektrane u Kozloduju.
Izvori bliski tom pitanju rekli su za Euractiv kako u Bugarskoj postoji i ozbiljan problem prije budućeg sporazuma s Grčkom: kako riješiti pitanje odgovornosti za eventualni izvanredne događaje.
Naime, ne postoji shema prema kojoj se odgovornost može proporcionalno prenijeti na drugu državu, a prema Bečkoj konvenciji o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu treba razjasniti mehanizam kojim se Grčka želi uključiti u projekt – kao dioničar ili samo kao kupac električne energije.
"Grci su svjesni unutarnjih problema i pregovori se moraju voditi vrlo pažljivo - kako ne bi postali kao za vode Meste", dodao je izvor.
Prema bilateralnom sporazumu, Grčka ima pravo na 29 posto ukupnog prosječnog prirodnog višegodišnjeg protoka rijeke Meste do 2030. godine. Sporazum je potpisan 1996. i oštro je kritiziran u Bugarskoj zbog značajnog smanjenja korištenja vode u jugozapadnom dijelu zemlje.