Nakon bojkota trgovina i benzinskih postaja protekloga petka, platforma 'Halo, inspektore' obznanila je da će u sljedećim danima održati prošireniji bojkot u dva dijela.

Prvi dio počinje već ovoga četvrtka i trajat će tjedan dana. Njime će biti obuhvaćena tri trgovačka lanca - Lidl, Eurospin i DM - te tri proizvoda za koja se smatra da previše koštaju - voda, gazirana pića i deterdženti.

Drugi dio zapravo je generalni bojkot kupnje svih proizvoda i usluga koji bi se trebao održati u petak. Savjetnik platforme 'Halo, inspektore' Josip Kelemen pozvao je građane da taj dan da ne idu u trgovine, kafiće, restorane, benzinske postaje, drogerije, čak i banke, te da ne koriste usluge dostavljača hrane, pa ni javni prijevoz i telekomunikacijske usluge.

S obzirom na to da su vijesti o bojkotu odavno probile granice Hrvatske, pa čak i nagnale neke u susjednim zemljama da održe slične akcije, treba vidjeti je li prethodni bojkot ostavio traga na trgovinama i hoće li ovaj najavljeni jednotjedni, uz takozvani 'crni petak', poremetiti domaće tržište.

Kakofonija u javnosti

Iz trgovačkih lanaca koji su na meti bojkota ovih dana nema reakcija. Jedino su nam iz Lidla poručili da nemaju komentara na bojkot. No zato je situaciju komentirao predsjednik Udruge trgovaca i logistike Denis Čupić. Iako smatra da građani imaju pravo bojkotirati i iskazivati nezadovoljstvo, ističe da su u najviše pet posto slučajeva za poskupljenja proizvoda odgovorni trgovci.

'Pojedinačni bojkoti pojedinačnih trgovaca ili trgovačkih lanaca su profulana tema jer se dovodimo do toga da je netko bolji ili lošiji. Proziva se lanac koji je iz godine u godinu u Hrvatskoj proglašavan najboljim poslodavcem u trgovini. Ima jako puno kakofonije u komunikaciji', rekao je Čupić u razgovoru za tportal te dodao da na razgovorima predstavnika vlasti, trgovaca, uvoznika i dobavljača ima mjesta i za udruge potrošača.

U kakofoniji koju je spomenuo nisu rijetki ni pozivi na bojkot svih trgovina na mjesec dana. Mario Radić iz stranke DOMiNO već se osvrnuo na to, upitavši javnost: 'Hoćete li dobiti plaću svi skupa? Hoće li javna uprava imati plaće sljedeći mjesec? Je l' itko razmišlja dva koraka unaprijed?' Na sličnom je tragu i predstavnik trgovaca.

'Iluzorno je očekivati da bi netko mogao bojkotirati svu trgovinu na mjesec dana jer ljudi moraju kupiti nešto da bi mogli nešto doma i skuhati, a čak i da idu jesti vani, onaj tko ih poslužuje mora kupiti namirnice. Nažalost, nemamo situaciju da svatko doma ima nekakvu svinju, kravu ili kokoši, pa da ima svog mlijeka, mesa ili jaja tako da može mjesec dana biti samodostatan. Bojkot na 30 dana je iluzorna stvar, ali je svakome dozvoljena prijetnja', objasnio je Čupić.

'Država bi se trebala zapitati'

Pritom smatra da bi država, umjesto da poziva na bojkot, trebala razmišljati o tome kako obuzdati inflaciju u segmentu prehrambenih proizvoda. Podsjetimo, predstavnici udruga za zaštitu potrošača redovito ističu da su pojedini prehrambeni proizvodi poskupjeli i više od sto posto.

'Država je netko tko može raditi na tome da se razgovara s dobavljačima i distributerima, ali je i ona dijelom ograničena, jer velik dio dobavljača ovisan je o proizvođačima i generalnim dobavljačima izvan Hrvatske. Ako krenete od paste za zube i šampona do niza drugih proizvoda koje koristite svaki dan, pa ponekad kupujete i uvozna jaja, nabava je locirana izvan Hrvatske i tu je domet vrlo ograničen', govori predsjednik Udruge trgovine i logistike te dodaje da bi se država trebala više brinuti zbog najavljenih bojkota.

'Država će se prva zapitati ako dođe do duljeg bojkota što se događa s prihodima od PDV-a. Mislim da svi trebamo malo razmisliti iz čega se financiraju velik dio mirovinskog sustava, zdravstveni sustav i generalni proračun. To je zapravo PDV, on nije neka zasebna stavka koja stoji na nekom zasebnom računu i koristi se za nešto. PDV je najznačajniji dnevni prihod države. Veliki generalni bojkot od 30 dana prvo bi naštetio državi i svima onima koji rade u javnom sektoru', uvjeren je Čupić.

Prelijevanje cijena

Zbog toga je kritizirao ograničenje cijena pojedinih proizvoda. Istaknuo je da su neki od njih u međuvremenu postali jeftiniji od ograničenih cijena, a da su zbog drugih trgovci trpjeli gubitke, što se, u konačnici, moralo preliti na cijene drugih proizvoda. Trgovci, kaže Čupić, mogu uštedjeti tako da smanje operativne troškove, što bi značilo prestanak plaćanja režija, komunalne naknade i amortizacije za trgovine ili smanjivanje plaća, a to, istaknuo je, 'nitko ne želi da se događa u privatnom sektoru'.

'Zbog nekih proizvoda s liste reguliranih proizvoda neki su trgovci išli u minuse i pokrivali ih iz općeg poslovanja. Netko bi mogao reći da je trgovac prevalio trošak na neki drugi proizvod. Naravno da jest, jer drugačije ne može. U trenutku u kojem trgovac ne može prodavati te proizvode s minusom, onda se ta cijena reflektira na cijene drugih proizvoda, ali i umanjuje mogućnost da trgovac povećava materijalna prava radnika u budućnosti. Postoje lanci koji su propali zbog toga što je njihov trošak poslovanja bio sve veći, a profitabilnost sve manja', tvrdi predstavnik trgovaca.

Kolika bi bila potencijalna financijska šteta, Čupić nije htio nagađati. O reputacijskoj šteti ne razmišljaju. Citirao nam je riječi predsjednika Uprave Bille u Austriji, a koji redovito ponavlja da je percepcija javnosti takva da je najteže i najlošije plaćeno radno mjesto ono blagajnice u trgovini.

'Sad uzmite kakva je naša percepcija. Mi smo bili krivi jer radimo nedjeljom, iako imamo kladionice, restorane i niz toga što radi nedjeljom, ali baš je trgovina bila kriva. Mi smo krivi za visoke cijene. Mislim da ljudi u Hrvatskoj imaju loš sentiment prema trgovini, iako bez trgovine ne bi mogli doći do svakodnevnih potrepština. Ne živimo više u vremenima u kojima su ljudi proizvodili sve kod kuće, a mislim da je tu odgovornost i onih koji kreiraju taj negativni sentiment prema trgovinama', zaključio je Čupić.