Zajedno, ovi izazovi su imali velik utjecaj na sve vrste troškova. Način na koji su lanci opskrbe posloženi zahtijeva što veću efikasnost te što manje troškove, što u vrijeme ekonomskog rasta i normalne trgovine ima smisla. No kada se dogodi neki događaj koji prouzroči zatvaranja većine svjetskih ekonomija, kašnjenje u bilo kojem dijelu lanca opskrbe (bilo to zatvaranje tvornica, nedostatak ponude, viši troškovi transporta zbog ograničene sposobnosti putovanja, bilo zatvaranje luka i smanjenje efikasnosti transporta brodovima) može izazvati dodatna kašnjenja u sljedećem dijelu lanca, što na kraju ima domino utjecaj na troškove te samim time cijene proizvoda.

Situacija u kojoj se svijet našao 2021. godine - povećanje stope cijepljenosti i smanjenje mjera za suzbijanje pandemije - dovela je do velikog porasta potražnje, nešto što već nategnuti lanci opskrbe nisu mogli izdržati. Ovo je doprinijelo još većim troškovima isporuke te pogotovo troškova transporta, što je imalo direktan utjecaj na povećanje troškova kompanija. Ako na ovo nadodamo činjenicu da je Kina, jedan od najvećih izvoznika mnogih sirovina, vrlo dugo držala (te u nekim gradovima još zadržava) tzv. zero-COVID-19 policy (politiku nulte tolerancije prema koronavirusu), poremećaji su bili još jači. Ovo su neki od glavnih čimbenika koji su utjecali na cijenu sirovina u 2021. godini, kao što možemo vidjeti iz grafa ispod.

Cijene kave porasle su najviše tijekom 2021., s rastom od 63 posto. Razlog tome je, uz sve gore navedene čimbenike, također činjenica da je Brazil tijekom godine imao nekoliko vrlo suhih razdoblja, a kako je najveći proizvođač kave na svijetu, to je automatski utjecalo na cijenu ove sirovine. Nakon kave, najveći porast su zabilježili nafta i plin s 50, odnosno 47 posto. Ipak, treba uzeti u obzir to da je glavni razlog rasta ovih sirovina ponovno otvaranje većine svjetskih ekonomija, što je zapravo značilo da su se cijene vratile na neku 'normalnu razinu'. Ovu pretpostavku nadalje podržava činjenica da su tijekom 2020. godine cijene nafte i plina bile na povijesno niskim razinama.

Šećer i pšenica također su zabilježili visoke poraste cijena, 38, odnosno 24 posto. Ovi porasti imali su snažan utjecaj na prehrambene kompanije u cijelom svijetu, ali i u regiji. Najbolji primjeri toga su Atlantic grupa i Podravka jer su počeli povećavati cijene svojih proizvoda na kraju 2021. te početkom 2022. godine. Naposljetku, kakao je zabilježio porast cijene od četiri posto dok je zlato izgubilo četiri posto svoje vrijednosti u istom razdoblju. Jedan od mogućih razloga smanjenja cijena zlata je činjenica da je tijekom 2020./2021. godine većina zemalja u svijetu dala velike novčane poticaje kompanijama te građanima s ciljem suzbijanja recesije koju je prouzročila pandemija. Velik dio ovog dohotka prelio se na dionice, što se činilo kao dobra investicijska odluka nakon pada koji su zabilježile u 2020. godini.

Ovo nam pokazuje da su kompanije već u 2021. godini mogle osjećati utjecaj svih ovih poremećaja, što je dovelo do rasta troškova, samim time rasta cijena proizvoda te naposljetku inflacije. Iako je inflacija prema navođenju nekih od najvećih središnjih banaka trebala biti samo 'prolazna', pokazalo se da to nije slučaj. Naravno, treba uzeti u obzir i činjenicu da ovi poremećaji u ponudi i potražnji nisu bili jedini krivci za inflaciju, nego je njezinu porastu pridonijelo i printanje velike količine novca središnjih banaka u posljednje dvije godine. Zadnji čimbenik koji treba napomenuti je nedostatak radne snage, pogotovo u Europskoj uniji i SAD-u, pa kompanije moraju nuditi bolje uvjete kako bi privukle radnike, što je automatski povećalo troškove te samim time zahtijevalo da podižu cijene svojih proizvoda i usluga.

Povrh svega toga, ruska invazija na Ukrajinu imala je snažan utjecaj na cijene sirovina diljem svijeta. Rusija i Ukrajina su jedni od najvećih izvoznika određenih sirovina (nafte, plina, pšenice, suncokreta, određenih plemenitih metala, među ostalima). Uzimajući sve ovo u obzir, kako su se cijene promijenile od početka godine?

Ako pogledamo istu skupinu sirovina, možemo vidjeti da je zapravo većina izgubila nešto svoje vrijednosti, što može značiti da se razina ponude i potražnje većinom izjednačila. Usprkos tome, dvije najveće izvozne sirovine Rusije, nafta i plin, zabilježile su rast od 35, odnosno 52 posto. S obzirom na to da je Europska unija prihvatila postupan embargo na rusku naftu u svojem paketu sankcija, kao odgovor Rusija je također počela postupno smanjivati količinu dostupnog plina, nešto što je Europi puno teže nadomjestiti nego naftu.

Ova dinamika je glavni razlog zbog kojeg su cijene plina porasle više nego cijene nafte. Zadnja sirovina o kojoj često slušamo je pšenica, čija je Ukrajina jedna od najvećih proizvođačica na svjetskoj razini. Od početka godine cijene pšenice su porasle oko šest posto. Kako je situacija s ukrajinskim izvozom pšenice vrlo neizvjesna zbog rata, može se očekivati daljnji rast cijene ove sirovine, pogotovo ako se situacija pogorša. Vjerojatnost porasta cijena pšenice također je uvećana ako ostale regije svijeta imaju nižu žetvu zbog, naprimjer, loših vremenskih uvjeta (suša, poplava... itd.) ili viših troškova proizvodnje.