Donedavno je u županiji nastajalo oko 85 tisuća tona otpada, 2009. godine 90 tisuća tona, a već 2010. gotovo 115 tisuća tona. Prve korake za izgradnju Centra za gospodarenje napravljeni su davne 2001. godine, tada za Osječko-baranjsku i Vukovarsku-srijemsku županiju. Potonja je uslijed niza neuspjeha odlučila izgraditi svoj, poodmakla, a Osječko-baranjska županija u 2012. godini kani uložiti novih 1,35 milijuna kuna u novu tvrtku, Ekos d.o.o.

Projekt Centra za gospodarenje otpadom jednom je već propao. Izbio je spor s austrijskim konzorcijem Strabag-Saubermacher, koji traži odštetu od 5,5 milijuna eura. Novi pokušaj predstavlja županijska tvrtka Ekos, na čelu s Martinom Marolinom, inače pročelnikom Agencije za razvoj.

Osnivanje Ekosa datira u jesen 2009. godine kada je župan Vladimir Šišljagić (HDSSB), koji i danas obnaša tu funkciju, ustvrdio da županija 'ima zakonsku obvezu organizirati odlaganje otpada do 2011. godine'. I tada i danas poznata je jedino lokacija u Antunovcu, nadomak Osijeka, gdje je i načelnik općine Ivan Anušić umjesto usjeva šećerne repe već vidio suvremena preradbena postrojenja, možda MBO, možda nekog drugog tipa, reciklažna dvorišta, uz zaštitu tla i podzemnih voda nepropusnim folijama.

Prošlo je 11 godina od kada su četiri grada,Vukovar, Vinkovci, Beli Manastir, Županja i Osijek, osnovali Javnu ustanovu za zbrinjavanje otpada istočne Slavonije (ZOIS), a izgradnja deponije još uvijek je tek na početku. Ukinut je ZOIS, za neuspjeh nitko nije kriv, a Ekos tek izrađuje predstudiju izvedivosti.

Prema izvještaju predanom Fini, Ekos je lani raspolagao ravno s 20 kuna, zaradio 74,67 kuna od kamata poslovne banke i platio 10,93 kuna poreza državi. Tvrtka nije imala zaposlenih. Ove godine budžet iznosi 250 tisuća kuna, a današnjim izglasavanjem proračuna za 2012. godinu županijska skupština tvrtki je dodijelila 1,35 milijuna kuna.

Uoči toga, prošlog utorka potpisan je 'ugovor o izradi projektno-tehničke dokumentacije za za Županijski centar za gospodarenje otpadom Osječko-baranjske županije'. Projektanti iz tvrtki IPZ Uniprojekt Terra, Brodarskog instituta i Hidroinga izradit će predstudiju izvedivosti 'kako bi se utvrdile točne količine i vrste otpada, dokumentaciju potrebnu za ishođenje lokacijske dozvole centra i pretovarnih stanica te natječajnu dokumentaciju za izvođenje radova i nabavu opreme', stoji u priopćenju agencije za odnose s javnošću angažirane za ovu priliku.

Izrada ove dokumentacije trajat će sljedećih 10 mjeseci i stajati 3,4 milijuna, što će platiti Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU).

Od kada je u državnoj Strategiji gospodarenja otpadom prvi puta spomenuto otvaranje regionalnih i županijskih centara za gospodarenje otpadom, vlasti Osječko-baranjske županije vrlo teško se nose s ovim projektom.

U sedam godina rada na ukinuti ZOIS potrošeno je preko 750 tisuća eura, a sve što je radila ta ustanova s dva zaposlena danas ništa ne vrijedi osim što je bivši direktor Ivan Domanovac sada penzioner.

Prema Domančevom konceptu po kojem bi austrijske tvrtke Strabag i Saubermacher imale neku vrstu dugogodišnje koncesije na deponij Ministarstvo zaštite okoliša proglasilo je doslovce nezakonitim.

'Projekt ne odgovara propisima Republike Hrvatske. Dozvola za gradnju može se izdati samo za projekte koji su u skladu s važećim propisima što znači da je projekt potrebno doraditi tj. uskladiti sa propisima Republike Hrvatske', odgovorilo je ministarstvo na pitanje magazina Alert još 2008. godine.

Slično je tada poručio i FZOEU: 'Fond sufinancira samo ulaganje u odobrenu lokaciju radi izgradnje centra, a ne ulaganje u moguće suvlasničke ili koncesijske odnose vezane za upravljanje centrom.'

Austrijski maheri imali su sjajnu računicu za sebe - uvjetovali bi godišnju količinu otpada koja im se mora dostaviti na deponiju, a zbrinjavanje bi naplaćivali po težini. Iznos smećarine bi rastao što nikome ne bi odgovaralo osim lukavim biznismenima. Slične operacije već su izveli u još nekim naivnim sredinama na Balkanu.

Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija iz lihvarskog smećarskog biznisa izvukli su se srećom jer maheri nisu uspjeli ishoditi građevinsku dozvolu. Ugovor je raskinut, ali Strabag i Saubermacher sada putem suda traže odštetu od 5,5 milijuna eura. Toliko je navedeno u ugovoru zbog kojeg još uvijek nitko nije odgovarao. Prvi kadar, drugi put. Deponij je ponovno u fazi studije izvodljivosti.