Zaključak je to nove analize Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

Istraživanje, inovacije, izgradnja kapaciteta u poljoprivredno-prehrambenom sektoru te digitalizacija procesa proizvodnje financiraju se danas iz brojnih fondova EU-a i kroz razne inovativne financijske inicijative poput programa Obzor ili Horizont. Hrvatska ima mogućnosti ulaganja u digitalizaciju i kroz Program oporavka i otpornosti, koji osigurava značajna sredstava za digitalnu transformaciju poljoprivrede. Ukupno je namijenjeno čak 77 milijuna kuna, od čega za uspostavu digitalnih javnih usluga 14 milijuna kuna, za pametnu poljoprivredu 50 milijuna kuna te za sustave sljedivosti 13 milijuna kuna. Ta sredstava mogu značajno doprinijeti široj upotrebi digitalnih tehnologija u hrvatskoj poljoprivredi.

'Hrvatska u korištenju digitalnih rješenja zaostaje za većinom članica EU-a. Prema Izvješću o indeksu digitalnog gospodarstva i društva (DESI) 2020., u kategoriji digitalnih javnih usluga Hrvatska zauzima tek 25. mjesto među državama članicama EU-a. Prema procjenama, danas u Hrvatskoj manje od 10 posto poljoprivrednih proizvođača koristi digitalne sustave upravljanja poljoprivrednom proizvodnjom. U razvijenim zemljama taj udio je daleko veći - gotovo 40 posto poljoprivrednih proizvođača koristi neke digitalne sustave, a 30-ak posto ih se služi informatičkom tehnologijom i vode svoje podatke kroz neke alate, primjerice Excel. Tek 30 posto poljoprivrednika razvijenih agro država uopće ne koristi digitalne tehnologije, nego se i dalje služi tradicionalnim metodama praćenja podatka o svojoj poljoprivrednoj proizvodnji ili ih uopće ne prati', naglašavaju stručnjaci Smartera.

Naši stručnjaci slažu se da bi se svim dostupnim sredstvima trebalo što prije krenuti u digitalnu transformaciju poljoprivrede, što bi povećalo ekonomsku i ekološku učinkovitost i njen napredak. Očekuje se i da bi primjena novih, digitalnih tehnologija, značajno utjecala na održivost okoliša te pomogla poljoprivredi da postane zelenija. Jedan od pozitivnih rezultata bio bi i povećanje konkurentnosti proizvodnje, poboljšanje uvjeta rada, povećanje transparentnosti duž opskrbnog lanca i drugo. Osim pozitivnih stvari, postoje određene prepreke i ograničavajući čimbenici, među kojima valja izdvojiti ograničen pristup internetu i digitalnim infrastrukturama, nisku svijest o prednostima uvođenja ovih tehnologija kod proizvođača, starosnu strukturu te smanjenu razinu vještina farmera, ali i njihove procjene omjera koristi i troškova pri uvođenju digitalnih tehnologija, kao i tradicionalnu nesklonost dijeljenju podataka, ističu iz Smartera.

Niska produktivnost u proizvodnji

Hrvatska u odnosu na prosjek EU-a zaostaje u primjeni tehnoloških rješenja, što je i jedan od razloga slabije konkurentnosti i niske produktivnosti naše poljoprivrede. Produktivnost rada hrvatske poljoprivrede iznosi tek 30,5 posto prosjeka EU-a. Sa 6.107 EUR/AWU u 2019. godini bilo smo na dnu EU-a, čiji je prosjek do 20.120 EUR/AWU. Primjera radi, samo Njemačka ima produktivnost radne snage u poljoprivredi od 44.489 EUR/AWU. AWU - annual work unit – je godišnja radna jedinica (sati rada po osobi godišnje), pomoću koje se utvrđuje prihod u poljoprivredi po jedinici rada.

'I ovaj podatak samo potvrđuje kako naša poljoprivreda značajno zaostaje u tehnološkoj opremljenosti i korištenju digitalnih alata. Dio uzroka niske produktivnosti hrvatskih poljoprivrednika je i u nedostatku pristupačnih podataka i informacija potrebnih za pametno upravljanje i unaprjeđenje proizvodnje, kao što su pravovremeno planiranje aktivnosti, korištenje održivih agrotehničkih praksi te osiguranje sljedivosti i povećanja kvalitete poljoprivrednih proizvoda radi povećanja prihoda. Ažurne, strukturirane informacije direktno s polja i farmi omogućavaju ispravno donošenje odluka s ciljem ostvarivanja efikasne, profitabilne, održive poljoprivredne proizvodnje. Te tehnologije, ali i znanja danas nisu široko dostupni hrvatskim poljoprivrednicima', naglašavaju u Smarteru.

Tehnologije, kao što su umjetna inteligencija, robotika, internet, 5G mreža, blockchain i superračunala imaju potencijal učiniti poljoprivredu učinkovitijom, održivom i daleko konkurentnijom nego što je to danas.

'Ako u doba modernih tehnologija ne budemo mjerili i pratili koliko se upotrebljava gnojiva, pesticida, antibiotika te koliko se proizvodi organski na svakom poljoprivrednom gospodarstvu, nećemo biti u mogućnosti ni pratiti naše obaveze, sukladne zelenim ciljevima EU-a. Digitalizacija posao proizvodnje hrane čini privlačnijim mlađim generacijama, a nove tehnologije imaju potencijal ponuditi potrošačima veću transparentnost u tome kako se proizvodi hrana. Osim poljoprivrede, digitalne tehnologije su ključ za to da ruralne zajednice budu privlačnije za život mladim ljudima smanjujući probleme udaljenosti od velikih gradskih središta', ističe se u analizi.

Pandemija je i u poljoprivredi utjecala na primjenu novih tehnoloških rješenja te se velik broj poljoprivrednika organizirao i ponudio svoje proizvode potrošačima putem vlastitih digitalnih platformi. Mnogi su se odlučili na plasman proizvoda kroz digitalne platforme uz vlastitu dostavu proizvoda kupcima, no istraživanja su pokazala da je glavni nedostatak takvog trženja proizvoda nedovoljno iskustvo u korištenju digitalnih alata, zbog čega im takvi poslovi uzimaju dosta vremena. Naša je procjena da je za poljoprivredne proizvođače ipak značajnije koristiti digitalne alate u samoj proizvodnji te za jačanje produktivnosti, predviđanje rizika i praćenje sljedivosti. U tom dijelu digitalizacija bi bila daleko potrebnija.

'Digitalizacija je u Hrvatskoj u najvećoj mjeri prisutna u velikim sustavima, jakim tvrtkama te kod mladih proizvođača koji kontinuirano uvode nove, pa i digitalne tehnologije te kroz njih postižu europske rezultate u prinosima i produktivnosti rada. Ipak najvećem dijelu poljoprivrednika i dalje su potrebne nove tehnologije i inovacije kako bi lakše upravljali aplikacijama na traktorima i opremi za prskanje, senzorima, dronovima i pametnim mjerenjima. Potreban nam je koncept upravljanja poljoprivredom koji se temelji na promatranju, mjerenju i traženju odgovora na različite promjene na poljima te na potrebe koje se događaju na usjevima i kod životinja, kao i alati za rano otkrivanje promjena na usjevima ili bolesti kod životinja.'

Nacionalna informatička platforma – rješenje za bolju digitalizaciju poljoprivrede

Digitalna poljoprivreda danas najviše ovisi o masovnom prikupljanju poljoprivrednih podataka od strane poljoprivrednika, traktora, senzora putem aplikacija, dronova i satelita, kao i podatke koje prikupljaju ministarstvo i savjetodavne službe. Zauzvrat, digitalne platforme daju savjete, preporuke, kontrolu pa čak i detaljne upute za cjelokupno upravljanje farmom. Hrvatskim poljoprivrednicima, kojima kritično nedostaje radna snaga, bit će u budućnosti sve interesantnije korištenje robota za mužnju krava ili npr. robota za branje voća ili povrća.

'Za potpuno i efikasno korištenje digitalnih alata najveća je prepreka to što su hrvatski poljoprivrednici uglavnom starije životne dobi te su slabo educirani i informatički pismeni. Značajnije korištenje digitalizacije ovisi i o snažnoj podršci savjetodavnih službi i bržoj generacijskoj obnovi u poljoprivredi. Kao i sve suvremene tehnologije, i digitalne tehnologije su skupe i često nepristupačne širom krugu poljoprivrednika, zbog čega je potrebno olakšati financiranje nabave takvih rješenja. Ono što je ključno je imati sustave koji su kompatibilni i mogu se lako koristiti te da se omogući pristup i korištenje svih dostupnih javnih podataka', ističe se u analizi.

Najučinkovitije rješenje bilo bi da se za sve poljoprivredne proizvođače, bez obzir na veličinu, omogući korištenje jedinstvene Nacionalne informatičke platforme, preko koje će se osigurati uvođenje digitalnog upravljanja proizvodnjom. Tako bi se osigurala primjena i kontrola postizanja ciljeva strategije Od polja do stola. Takva platforma za upravljanje procesima u poljoprivrednoj proizvodnji osiguravala bi otvoreni pristup svakom poljoprivredniku, uz mogućnost korištenja postojećih, komercijalnih sustava, koje neki od njih već posjeduju i koriste, ali bi kao jedinstveno sučelje konsolidirala osnovne podatke. Uz to, omogućila bi Ministarstvu poljoprivrede uvid, planiranje i praćenje proizvodnje, odnosno kontrolu na razini države dok bi poljoprivrednim proizvođačima osigurala usporedbu s najboljima praksama u njihovom sektoru.

'Korištenje jedinstvene digitalne platforme osiguralo bi stvaranje realne slike o rezultatima poljoprivredne proizvodnje, što bi, uz mogućnost analize uzroka, bio jedan od osnovnih alata za donošenje poljoprivrednih politika. Poljoprivrednim proizvođačima bi primjena i korištenje digitalizacije u određeno vrijeme omogućili stvaranje baze podataka za unaprjeđenje ekonomičnosti i proizvodnosti vlastite proizvodnje', zaključak je stručnjaka Smartera.