Tada su iz samog Hypa potvrdili kako su poslovni odnosi s generalom Vladimirom Zagorcem započeli krajem 2003. Hypo ga je financirao s oko četiri milijuna eura te mu još oko 70 milijuna eura dao za projekte vezane uz nekretnine, koje su, kako su tada istaknuli, 'izvrsno osigurali hipotekom'.

Osim toga, iz banke su i naglasili da general ima 'manji depozit u banci koji ispunjava sve austrijske smjernice vezane uz pranje novca'. Istraga koju je tada započelo austrijsko državno odvjetništvo, a o kojoj su pisali austrijski mediji, uključivala je obavijesne razgovore s čelništvom banke. Kako bi se utvrdilo jesu li optužbe o pranju novca generala Zagorca utemeljene, krenulo se u kontrolu kolike mu je i kakve kredite banka dala te jesu li osigurani odgovarajućim kolateralom.

Zagorčevi poslovi financirani su iz matične banke iz Austrije. Naime, jedan od bivših čelnika Hypa u Hrvatskoj, Heinz Truskaller u vrijeme pokretanja istrage izjavio je kako je jedini posao koji je banka imala sa Zagorcem bio milijun i pol eura otkupnine (slučaj otmice Zagorčevog sina).

Obilati krediti koje je Zagorec u to vrijeme dobio od Hypa odobreni su u vrijeme mandata Gunthera Striedingera, protiv kojeg je također ovih dana podignuta optužnica (u njegovom slučaju jedna u nizu).

A o kojim se Zagorčevim projektima točno radi?

Austrijanci su marljivo prikupljajući dokaze sve ove godine pod lupu stavili šest projekata u Hrvatskoj iza kojih navodno stoji Zagorec.

Riječ je o projektima i tvrtkama PZ Ulaganja (hrvatska podružnica tvrtke PZ Investment u kojoj je Zagorec suvlasnik s Hubertom Palfingerom). Ta je tvrtka imala pravo građenja poslovno-trgovačkog centra u Puli). Tu je zatim tvrtka Molteh (projekt izgradnje Kaptol centra, koji je u međuvremenu prodan), Hvar građenje (zemljišta na Hvaru s ciljem izgradnje luksuznog apartmanskog naselja) i Rovinj građenje. Ukupna vrijednost projekata veća je od 70 milijuna eura. Neke informacije kažu međutim i da je  navodno dobar dio kredita Zagorec i vratio prodavši dvije nekretnine u Beču i to za više od 40 milijuna eura.

A sumnjivo financiranje poslova generala Zagorca manji je dio razgranatog kraka banke Hypo u Hrvatskoj pod palicom u više navrata optuženih Striedingera i Kulterera u razdoblju od kraja devedesetih negdje do 2005., 2006. godine.

To se ponajprije odnosi na nabujali nebankarski biznis Hypa - Hypo Alpe Adria Consultans d.o.o., nastao upravo u vrijeme dua Kulterer-Striedinger. Uz nekretninski portfelj Hypo Alpe-Adria Consultantsa vrijedan čak milijardu eura, problem su bili i krediti s labavim pokrićem koji su odabranim klijentima dodjeljivali i u Hrvatskoj. Od zvučnih imena, uz Hypo su se tada kao klijenti, osim Vladimira Zagorca, vezivali Ivić Pašalić Robert Ježić, Miroslav Kutle, Bruno Orešar, Zdenko Zrilić...

Austrijska regulatorna tijela naložila su Hypu u Hrvatskoj da pod hitno proda Consultanse, koji su imali kontrolu u nizu hotelskih poduzeća, tvrtaka, nekretnina, projekata izgradnje stanova i slično. Ta je tvrtka na kraju prodana investicijskoj kući Auctor, koja je to odradila za bivšeg prvog čovjeka Hypo Consultansa Damira Farkaša, bivšeg vlasnika EPH Nina Pavića te kontroverznog zagrebačkog poduzetnika Milana Miću Carića…

Inače, priča o banci Hypo ima i elemente filmskog trilera: podsjetimo, u mutne poslove ove austrijske banke bio je umiješan i bivši kontroverzni poglavar Koruške, danas pokojni Jorg Heider, koji se često miješao u poslovanje Hypa te osiguravao povoljne kredite ljudima s kojima je bio povezan. Koruška je bila suosnivač Hypo banke, a Heider je stradao u automobilskoj nesreći pod sumnjivim okolnostima.

Najveći dio odgovornosti oko načina nakoji je vođena banka u toj prvoj fazi (prije nacionalizacije kroz koju su austrijski građani banku sanirali s više od pet milijardi eura)) stoga je pao na leđa bivšeg predsjednika uprave Wolfgang Kulterera i njezin člana Guenthera Striedingera. 

Vladimir Zagorec prošle je godine pak izašao iz zatvora u Glini. Teretilo ga se da je, odlazeći s dužnosti pomoćnika MORH-a, odnio dragulje čija je vrijednost bila najmanje pet milijuna američkih dolara. Iako dragulji nisu nađeni, sud je ustvrdio da su bili u Zagorčevu sefu.

Iako bi o Hypu puno poznatih imena s hrvatske poslovne scene imalo što za reći, jedina osoba koja je pravomoćno osuđena, i to za ratno profiterstvo, upravo zbog suradnje s tom austrijskom bankom tijekom devedesetih bivši je premijer Ivo Sanader.