Račun građani najčešće ne dobivaju na tržnicama (62 posto), od majstora za kućne popravke (45 posto), te kod aktivnosti vezanih za sport i zabavu (25 posto). Dodatno, rizična područja predstavljaju i vožnje taksijem, troškovi alternativne medicine i najam apartmana.

Studija koju je za Visu proveo Ekonomski institut u Zagrebu ispitala je stavove hrvatskih građana prema kartičnim i elektronskim sustavima plaćanja, njihovoj dostupnosti kao metode plaćanja za privatne i javne usluge te povezanosti sive ekonomije, koja čini 27,7 posto bruto domaćeg proizvoda, i negotovinskog oblika plaćanja.

Kod gotovinskih plaćanja postoji rizik da pružatelj usluge ili prodavač ne prijavi dio prihoda i tako izbjegne plaćanje poreza te razliku od neprijavljenog prihoda "spremi u džep". Istraživanje je stoga analiziralo rasprostranjenost izdavanja i neizdavanja računa u slučajevima kad su usluge i proizvodi plaćani u gotovini, i pokazalo da pružatelji usluga nisu izdavali račune za iste one kupovine koje su ispitani građani preferirali plaćati gotovinom.

Gotovina je preferirani oblik plaćanja za većinu kupnji usluga i proizvoda u javnom i u privatnom sektoru. Građani je najviše koriste za "sitne" obrtničke i osobne usluge, te popravke i servise. Za popravke kućnih majstora i usluge dadilja koristi se isključivo gotovina, a gotovinski se podmiruje i 77 posto posto usluga frizera, pedikera i kozmetičara, više od polovine usluga postolara, krojača, optičara i sličnih zanata.

Gotovinsko je plaćanje gotovo isključivo i u kafićima, slastičarnicama, pekarnicama i restoranima brze hrane, a hrana i roba široke potrošnje koja se kupuje svaki dan, te pića u dućanu plaćaju se gotovinom u 52 posto slučajeva.

Gotovina se koristi i za poštanske usluge, pravne i javnobilježničke usluge, upravne pristojbe, naknade, biljege i takse. Samo se porezi i kazne, osim gotovinski, plaćaju i elektronski (14 posto).

Studija je ukazala kako je neizdavanje računa najčešće u središnjoj Hrvatskoj, dok je na drugom mjestu  srednji i južni Jadran. Iako je u toj regiji broj neprijavljenih transakcija manji (u apsolutnoj vrijednost), upravo ove neprijavljene transakcije čine najveći udio u sveukupnom broju transakcija.

Rezultati istraživanja pokazali su da će u toj regiji kućni majstor izdati račun svaki treći put kad izvrši uslugu, dok će prodavač to učiniti tek za jednu od pet kupnji.

Najnepoželjniji stav izrazilo je dva posto ispitanika, koji su rekli kako ne traže račun upravo kako bi pomogli prodavaču da ostvari dodatni profit. Ovi ispitanici su uglavnom mlađi muškarci, dobi do 44 godine, srednjoškolskog obrazovanja, koji rade kao obrtnici ili su nezaposleni.

Muškarci su ti koji u većem broju ne koriste kartice niti elektronska plaćanja; njih 59,8 posto, u usporedbi s 40,2 posto žena.

Kartice i elektronska plaćanja koriste se najviše za kupnju odjeće i obuće, IT uređaja i opreme, turističkih aranžmana i hotelskog smještaja, kao i kod putovanja, jer su ih ispitanici prepoznali kao praktičnija, sigurnija i jeftinija od gotovine.

Negotovinska plaćanja najviše preferiraju hrvatski građani u dobi od 45 do 50 godina, višeg nivoa obrazovanja, s višim prihodima, koji žive u većim gradovima.

Kartice i elektronsko plaćanje najviše koriste žitelji Zagreba, Splita i Rijeke (njih 38,5 posto), dok najveći broj onih koji preferiraju gotovinu živi u ruralnim regijama i mjestima s manje od 10.000 stanovnika.

Najsklonija gotovinskim plaćanjima su kućanstva s mjesečnim neto prihodima u rasponu od 2.500 do 5.000 kuna (32,4 posto) a sklonost gotovini polako opada kako prihodi kućanstva rastu. 

Geografska distribucija otkriva da se kartična i elektronska plaćanja najviše koriste u središnjoj Hrvatskoj (46,8 posto), dok ih na Jadranu i u Lici koristi tek jedan od 10 ispitanika.

Iako se čini da Hrvati vole plaćati u gotovini, istraživanje koje je provela Visa pokazuje kako bi više od polovine ispitanika gotovinu rado zamijenili karticama  i elektronskim plaćanjem kada bi im se to omogućilo, a ponajviše za plaćanje u kafićima, restoranima, i pizzerijama (24 posto), na tržnicama (17 posto) i za obrtničke i druge 'sitne' usluge u kući te za privatne usluge (13 posto).

Prevladavajući je razlog za to, prema studiji koju je provela Visa, što sredstvo plaćanja uvijek imate pri ruci i ne morate razmišljati koliko gotovina nosite sa sobom te ga tri četvrtine ispitanika smatra praktičnijim od gotovine. 62 posto ispitanika smatra pak da je kartično i elektronsko plaćanje sigurnije, a 29 posto smatra da je jeftinije od plaćanja gotovinom.

Jedan od deset ispitanika (10,7 posto) koji su dali svoje prijedloge gdje uvesti bezgotovinsko plaćanje, priželjkuje da se sve usluge i svi proizvodi na svim prodajnim mjestima mogu plaćati karticama ili elektronski.

Dominantan je stav 73 posto građana da bi se sve javne usluge u Hrvatskoj trebale plaćati karticama ili elektronski.