Štrajk i prosvjedi radnika pulskog Uljanika samo su još jedna od posljedica nesređene situacije koja vlada u domaćoj brodogradnji već više od dva desetljeća. Dok su osamdesetih hrvatska brodogradilišta bila u samom vrhu europske i svjetske brodogradnje, jačanje istočnoazijske konkurencije i relativna nebriga za sudbinu domaćih škverova su u međuvremenu bacili domaće divove na koljena i ovih dana radnike na ulice. No vijesti koje dolaze iz Azije ukazuju na to da situacija nije bajna ni u državi koja je bila jedan od glavnih krivaca za pustoš u europskim brodogradilištima.

Sindikati iz južnokorejske korporacije Hyundai Heavy Industries u ponedjeljak su također započeli djelomičnu obustavu rada kako bi prosvjedovali protiv plana restrukturiranja kojim taj najveći svjetski brodograditelj želi prebroditi krizu zbog pada narudžbi. U poslovnoj jedinici koja se bavi proizvodnjom morskih energetskih postrojenja, poput naftnih ili plinskih platformi i druge povezane infrastrukture, predviđeno je otpuštanje oko dvije tisuće radnika, zbog čega je njih 12 tisuća odlučilo od ponedjeljka do srijede djelomično obustaviti rad.

Kim Sook-hyun, direktor tog dijela proizvodnje u Hyundaiju, u prošlotjednom pismu radnicima napisao je da 'zbog oštre konkurencije' ne uspijevaju osigurati dovoljno narudžbi, zbog čega će morati upotrijebiti 'sve moguće mjere za preživljavanje, uključujući smanjivanje opsega proizvodnje, kao i prijevremene mirovine'. Londonski The Financial Times piše da je Kim krajem prošlog tjedna podnio i ostavku na svoju poziciju zbog neuspješnog vođenja poslovanja.

Tri najveća svjetska brodogradilišta i korejske perjanice, spomenuti Hyundai te Daewoo Shipbuilding i Samsung Heavy Industries, ne uspijevaju se oporaviti još od financijsko-ekonomske krize 2008. godine i već se godinama bore s prekomjernim kapacitetima. Mada se u posljednje vrijeme u globalnoj brodogradnji osjeća postepeni oporavak, ritam u kojem funkcioniraju brodogradilišta znači da Korejci ne mogu očekivati brz izlazak iz krize. Daewoo i Samsung se nalaze u nešto boljoj situaciji od Hyundaija jer njihove tvrtke koje se bave proizvodnjom energetske infrastrukture imaju dogovorene poslove barem za idućih nekoliko godina.

Osim slabog tržišta, puno veća prijetnja za korejsku industriju dolazi iz susjedne Kine. Prije desetak godina Južna Koreja bila je najveći svjetski brodograditelj i držala je oko trećinu svjetskog tržišta, a s Kinom i Japanom, koji su svaki držali između petine i četvrtine, spomenute tri države su drmale globalnom brodogradnjom, što je ostavilo katastrofalne posljedice za europske škverove, između ostalih i one hrvatske.

Korejci su dugo profitirali zahvaljujući činjenici da su od japanskih kompanija bili konkurentniji po cijenama, a od kineskih po kvaliteti proizvodnje. U međuvremenu se situacija na istoku Azije ponešto promijenila – kineska industrija se modernizira brže nego što se to očekivalo, a japanskim škverovima je pomoglo slabljenje jena i istovremeno jačanje korejske valute vona, zbog čega su cjenovno postali nešto konkurentniji. Njemački institut Mercator lani je izdvojio Južnu Koreju kao državu koja je u najvećoj opasnosti od kineske konkurencije.

Tri glavna faktora koji su utjecali na svjetsku brodogradnju posljednjeg desetljeća bili su pad potražnje uzrokovan krizom 2008. godine, odluka brodarskih kompanija s početka desetljeća o izgradnji velikih kontejnerskih brodova, što je posljedično donijelo pad cijena prijevoza na svjetskom tržištu, a zbog čega su brodari smanjili nove narudžbe, te pad cijene nafte i drugih energenata, zbog čega su izostala i ulaganja u novu infrastrukturu za proizvodnju i transport. Hyundai Heavy, koji je bio posebno okrenut proizvodnji kontejnerskih brodova, nekad je godišnje na navozima imao 60 do 80 brodova i platformi, da bi 2016. imao samo 20 novih narudžbi. Prošle godine došlo je do blagog oporavka, ali to je još daleko od najboljih vremena za korejske škverove.

Korejska brodogradnja je uz autoindustriju i industriju poluvodiča najveći tamošnji izvoznik. Predsjednik države Moon Jae-in je početkom godine izjavio da Koreja 'ne može odustati' od liderske pozicije u svjetskoj brodogradnji te je predstavio plan za podršku industriji koji uključuje izgradnju ledolomaca, patrolnih brodova i morskih vjetroelektrana, no pitanje je kakav će uspjeh imati taj plan.

Analiza koju je prije nepunih mjesec dana objavila tvrtka China Research & Intelligence ističe kako je kineska brodogradnja u odnosu na 2016. lani zabilježila 20-postotni rast tonaže isporučenih brodova dok su narudžbe povećane za čak 60 posto. Prema njihovim brojkama, kineska brodogradilišta trenutno drže iznad 40 posto udjela i u količinama isporučenih brodova, kao i u novim te postojećim narudžbama.

Među deset brodogradilišta s najvećim brojem novih narudžbi četiri ih dolazi iz Kine, a ako se gledaju isporučeni brodovi, među 10 najvećih u svijetu pola ih je kineskih. No u analizi se dodaje kako je profitabilnost kineskih kompanija relativno niska zbog rasta cijena sirovina, rada i financiranja, dok se cijene brodova nisu previše mijenjale, što je znak da će u budućnosti među svjetskim brodogradilištima i dalje vladati vrlo oštra konkurencija. Uzme li se u obzir odlučnost Kineza da državnim subvencijama štite svoju industriju, Koreju bi lako mogla zadesiti ista sudbina koju je ona svojevremeno priuštila navozima u Poljskoj ili Hrvatskoj.