U prvom krugu udjele nominalne vrijednosti 5,3 milijuna kuna država je nudila za dva milijuna kuna uz uvjet da kupac priloži poslovni plan i osigura redovito poslovanje i zadržavanje postojeće djelatnosti za dvije godine od dana sklapanja ugovora, za što je trebalo priložiti bankovno jamstvo na sedam milijuna kuna, piše Poslovni dnevnik.

Sada država vlasničke udjele nudi za simboličnu cijenu od 1 kune, također uz uvjet osiguranja nastavka poslovanja i zadržavanja osnovne djelatnosti u razdoblju od najmanje dvije godine, no ovaj put uvjetuje se da potencijalni kupac uplati sedam milijuna kuna u povećanje temeljnog kapitala tvrtke u roku od 30 dana od zaključenja kupoprodajnog ugovora.

U natječaju CERP-a navodi se kako taj iznos treba biti namjenski, za financiranje redovitog poslovanja. Kupac se treba obvezati i da se u slučaju raskida ugovora za koje je on odgovoran odriče svih potraživanja prema državi i traženja odštete, a traži se i da se osigura postojanje Nadzornog odbora u kojemu će i nakon privatizacije biti zastupljen predstavnik države.

Takav uvjet nije bio postavljen u prvom krugu privatizacije, pa je očito državi važno da dođe do kupca, ali i zadrži uvid u poslovanje De-Fos-a u kojemu je 12 zaposlenih, ali i za okoliš opasan otpad. Riječ je, naime, o tvrtki koja je zapravo deponij otpada iz proizvodnje kutinske Petrokemije, čije zbrinjavanje svojedobno, kod privatizacije tog proizvođača mineralnih gnojiva njegovi kupci Ina i PPD udruženi u zajedničku tvrtku Terra mineralna gnojiva nisu željeli preuzeti.

Rješavanje ogromnog deponija fosfogipsa predstavlja, naime, velik financijski izdatak kojega kupac Petrokemije (PPD i Ina) nije želio preuzeti, te ga je, u cilju spašavanja matice, u okviru cjelovitog projekta podržanog od Bruxellesa, na sebe preuzela država.