Ministar Ranko Ostojić ponovno je najavio istraživanje sumnjivih slučajeva u pretvorbi i privatizaciji u kojima je Državna revizija pronašla nepravilnosti. No preskočio je činjenicu da ne samo da je pronađeno 700 nepravilnosti, nego je Državna revizija DORH-u već podnijela 178 kaznenih prijava, ali većinu slučajeva državno odvjetništvo i pravosuđe nisu procesuirali do kraja, pa krivci do danas nisu odgovarali.
Pomoćnica glavnog državnog revizora Biserka Čoh Mikulec odgovorila je tportalu da su nakon obavljenih revizija redovno podnosili kaznene prijave i da se njihov broj u periodu od 2001. do 2004. godine popeo na 178. Od toga je državnom odvjetništvu podnesena 71 'klasična' kaznena prijava, a 107 prijava zapravo su izviješća o slučajevima u kojima postoji osnovana sumnja za kazneno djelo, ali s obzirom na vrijeme počinjenja radnje, treba prikupiti još dokaza.
Za koga je sve Državna revizija smatrala da je 'jamio' pa ga je prijavila DORH-u?
Uz već poznate aktere kriminalne privatizacije kao što su Miroslav Kutle (Slobodna Dalmacija, Tisak, Koteks…) ili Leon Sulić (Croatia bus), Državna revizija pronašla je elemente kaznenog djela i u Štrokovoj privatizaciji hotela Excelsior, privatizaciji Jaska vina koje je preuzela Jamnica iz Todorićeva koncerna i onoj tvornice Pastor koja je danas u vlasništvu Domagoja Miloševića. Na dugačkom popisu su i Ingra, koju je privatizirao ICF Darka Ostoje, te Tvornica duhana Zagreb koja je prešla u vlasništvo TDR-a.
Jaska Vina, današnja Mladina, nije jedina tvrtka iz Todorićeva koncerna protiv koje su revizori podnijeli kaznenu prijavu: tu su još i PIK Vrbovec, Tisak i Vupik, no potencijalno kriminalne operacije obavljene su u prvom valu privatizacije tih tvrtki, prije Agrokorova preuzimanja.
Zato je zanimljiv slučaj Jaska vina, u kojem su revizori pobrojali niz povreda zakona kojima se pogodovalo Todorićevoj Jamnici. Kredit Zagrebačke banke od 2,5 milijuna DEM, kojim je Jamnica platila dionice Jaska vina, bio je osiguran založnim pravom nad nekretninama same Jaske, što je bilo protivno Zakonu o privatizaciji. Osim toga, Todorićeva tvrtka kupovala je i trezorske dionice Jaske po nižoj cijeni od tržišne, kao da ih kupuje u ponudi za preuzimanje. Preciznije, trezor tvrtke je kupovao na tržištu vlastite dionice po 260 kuna, pa ih prodavao Jamnici po 116, čime je Jaska oštećena za 990.000 kuna. Kupnju trezorskih dionica tadašnji direktor Dragutin Ciban tumačio je 'otklanjanjem teške štete koja predstoji društvu'.
O privatizacijiPastora, tvornice vatrogasnih aparata, tportal je pisao nakon što je Jadranka Kosor imenovala Domagoja Miloševića potpredsjednikom Vlade. Iz revizije smo sada dobili informaciju da već godinama u DORH-u stoji njihova kaznena prijava, odnosno izviješće. Podsjetimo, Pastorove nekretnine procijenjene su nerealno nisko kako bi pojeftinile pretvorbu: vrijednost im je umanjena za 1,2 milijuna DEM. Fond za privatizaciju, kojim su upravljali Ivan Penić i Borislav Škegro, prihvatio je zatim ponudu koja nije bila cjenovno najpovoljnija, grupu dioničara koja je preuzimala tvornicu kreditirao je sam Pastor, a na kraju je Domagoju Miloševiću i Danielu Šternu država čak i otpisala 2,3 milijuna kuna duga.
Privatizacijski poduhvat Gorana Štroka, koji je godinama bio dokaz da i SDP ima svoje tajkune, također je od Državne revizije zaslužio kaznenu prijavu u obliku izviješća. Početna cijena Hotela Excelsior u promijenjenom privatizacijskom natječaju iznosila je samo pet posto od nominalnog iznosa temeljnog kapitala (koji je iznosio 47 milijuna kuna). U vrijeme raspisivanja natječaja Fond je vodio Ivan Penić, a posao je zaključio njegov nasljednik Hrvoje Vojković koji nikad nije pak objasnio zašto je prihvatio, od pet pristiglih, baš Štrokovu ponudu, iako nije imala jamstva kakva je zahtijevao natječaj. Umjesto u početku obećanih prvorazrednih jamstava Goldman Sachsa, Štroku je jamac postala Hypo banka, za što je založio dionice hotela koji kupuje.
Nakon neuspješne poslovne avanture s Goranom Štrokom, Hotel Excelsior danas je u vlasništvu Lukšić grupe, čiji je osnivač, argentinski Hrvat Andronico Lukšić također bio jedna od privatizacijskih zvijezda. No iako se pisalo da mu je Karlovačka pivovara kao miljeniku Tuđmanova režima praktički poklonjena, za revizore je, zanimljivo, ovaj slučaj - čist.
Sljedeći slučaj pun nezakonitosti jest privatizacija Ingre, čija je vrijednost u pretvorbi 'promašena' za 15 milijuna DEM, a većinski je paket preuzeo ICF Darka Ostoje. Ova zvijezda kuponske privatizacije pojavljuje se u još nekoliko revizorima sumnjivih privatizacija, pa je kaznena prijava podnesena i u slučaju Hotelskog turističkog centra Babin Kuk. Njega je u privatizaciji preuzeo Dom fond koji je Ostoja kontrolirao zajedno s Georgom Eltzom, danas uglednim suvlasnikom Valamara.
O kriminalnoj pretvorbi Tvornice duhana Zagreb(TDZ) godinama se pisalo i nije nepoznato je da je sindikat podnio kaznenu prijavu, no novi element u priči jest da su isto učinili i državni revizori, ponajprije zbog činjenice da je tvornici, prije nego što ju je preuzeo rovinjski TDR, po odobrenju Ivana Penića Fond umanjio vrijednost za sedam milijuna DEM.
Najavljujući rješavanje slučajeva kriminalne privatizacije, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić kazao je da je državi počinjena šteta od 12,5 milijardi kuna. No s obzirom na to da je Ostojić u doba kad su podnošene ove prijave bio pomoćnik ministra unutarnjih poslova, šteta što tada nije požurivao rješenje tih slučajeva. Baš kao ni nitko drugi iz kasnije, osam godina duge vlasti HDZ-a.
DORH odbacio polovicu predmeta, ali nakon novog zakona ponovo izviđa
Koliko je DORH bio učinkovit u rješavanju kriminalne privatizacije? Tportalu su potvrdili da su od Državne revizije zaprimili 178 predmeta, a nakon spajanja tih prijava s onima koje su otkrila državna odvjetništva, formirali su čak 737 predmeta, od čega je u kaznenim odjelima završilo 339 predmeta, a u građansko-upravnim 398.
No polovica slučajeva iz kaznenih odjela odbačena je, od čega polovica zbog – zastare! 'Kazneni odjeli državnih odvjetništava su do 1. lipnja 2010. donijeli sljedeće odluke: protiv 115 osoba odbačene su kaznene prijave, a od toga oko polovice zbog apsolutne zastare progona; na istražnim postupcima završila su – 53 predmeta, a optužni akti podignuti su u – 36 predmeta. Sudovi su povodom optuženja do tada donijeli 15 presuda', odgovorila je glasnogovornica DORH-a Martina Mihordin na tportalov upit.
Većinu predmeta iz druge kategorije, koje je obrađivao građansko-upravni odjel, riješili su tako što su (u 158 slučajeva) obavijestili HFP 'o uočenim nezakonitostima na njegovu štetu'. Država je reagirala samo u 25 slučajeva, i to tako da se upisala u vlasništvo.
S obzirom na to da je u svibnju 2011. stupio na snagu zakon o nezastarijevanju privatizacijskog kriminala, a nama su dostavljeni podaci do 1. lipnja 2010, upitali smo DORH je li im to dalo zamah da se ponovno pozabave starim slučajevima? 'U ovom trenutku ne raspolažemo s novim statističkim podacima, no to ne znači da smo prestali raditi na tim slučajevima. Nakon stupanja na snagu novog zakona, u tim se predmetima provode daljnji izvidi', odgovara Mihordin.
Tko bi se sve mogao naći na udaru Zakona o nezastarijevanju? Za očekivati je da bi to, osim novih vlasnika, trebali biti i direktori tvrtki koji su pripremali pretvorbu pogodujući kupcima, ali i čelni ljudi Fonda za privatizaciju koji su donosili ključne odluke o privatizaciji pogodujući novim vlasnicima na štetu države. Proširi li se odgovornost i na članove upravnog odbora Fonda, na udaru zakona mogli bi se naći i nekadašnji ministri.
