Kako se doznaje u Ini, njezini dugovi državi otprilike su jednaki njezinim potraživanjima prema državi, javnim i državnim poduzećima. Stoga je, kažu dobro upućeni, između države i Ine postignuta neka vrsta neformalna sporazuma prema kojem država neće blokirati Inu, a Ina pak neće blokirati poslovanje javnih i državnih poduzeća
Kad odnos države i Ine ne bi bio partnerski, onda bi niz međusobnih blokada mogao prerasti u pravi financijski kolaps krupnih hrvatskih tvrtki koji bi mogao imati dalekosežne posljedice. U Ini smatraju kako prebijanje međusobnih dugova ne bi bilo dobro rješenje jer sustav jednostavno žeđa za gotovinom.
Uvjereni su da će svoj dug riješiti do kraja godine, najvjerojatnije kreditom većinskog vlasnika MOL-a, ali on je uvjetovan konačnim raščišćivanjem odnosa države i MOL-a oko plinskog biznisa. Situacija je zapravo takva da država kreditira Inu do kraja godine uz zatezne kamate od 14 posto. Nema dovoljno podataka za odgovor je li ipak bilo isplativije blokirati Inu čiji je vlasnik, podsjetimo, potrošio silan novac za obranu od neprijateljskog preuzimanja, a sada komplicira s osiguravanjem likvidnosti Ini.
Kad je riječ o nastavku razgovora s Vladom oko geografski različitih cijena naftnih derivata, u Ini vjeruju da bi se različitim cijenama na različitim benzinskim postajama izuzetno digla kompetitivnost na hrvatskom tržištu. Priznaju da situacija nije kao u Njemačkoj gdje je tržište mnogo kompetitivnije i gdje je logika različitih cijena primjenjivija nego u Hrvatskoj gdje Ina dominira brojem.
No, ipak smatraju da bi od Inina obračuna s konkurencijom međusobnim rušenjem cijena na susjednim benzinskim postajama mnogo koristi imali potrošači. Dakle, u Ini ne doživljavaju mogućnost različitih cijena tek kao dokaz vlastite socijalne osjetljivosti nego kao snažan instrument za obračun s konkurencijom.