Iako su u početku mnogi otpisali bojkot trgovina kao besmislen, podaci Porezne uprave o broju i vrijednosti fiskaliziranih računa, pokazuju da je on ipak polučio određene rezultate. Naime, izdano je gotovo dva milijuna računa manje nego prethodnog petka. Osim toga, podaci pokazuju da je vrijednost tih računa nešto viša od 52 milijuna eura, što je čak 34 milijuna eura manje nego u četvrtak.

Društvenim mrežama se već šire pozivi za bojkot pojedinih trgovačkih lanaca sljedećega tjedna. Moguće je kako će se na valu ovog bojkota uskoro pojaviti nove inicijative. No, stručnjak za ponašanje potrošača i profesor s Ekonomskog fakulteta u Splitu, Dario Miočević, smatra da su potrošači spremni na mobilizaciju.

'Bojkot dovodi u pitanje mišljenje da je potrošački aktivizam slab ili nepostojeći u našem društvu. Iako je velik dio diskursa u javnom prostoru usmjeren na pripisivanje krivnje za streloviti rast cijena potrošačkih proizvoda unutar opskrbnog lanca - bilo da su to trgovci na malo, veletrgovci, proizvođači ili regulatori - ne smijemo zanemariti veće, sociološke sile koje signaliziraju rijedak, ali snažan trenutak kolektivne akcije koja se dogodila. Ukratko - potrošačima se probudila svijest da trebaju biti aktivniji', objašnjava Miočević za Jutarnji.

Bojkoti utjecali na cijene

Dodao je da su brojna znanstvena istraživanja pokazala da su raniji bojkoti trgovina u drugim zemljama utjecali na regulaciju cijena, uklanjanje nepoštenih trgovačkih praksi i drugih abnormalnosti.

'Generalno mislim da je ovaj bojkot bio dobra i korisna stvar. U konačnici, ovaj je trenutak dokaz snage kolektivnog djelovanja i nekako miče stigmu s Hrvatske kao potrošačkog društva s neosjetljivim i ignorantskim mindsetom. Ovo je važan podsjetnik, a rekao bih i opomena, da čak i na tržištu trgovine na malo, koje je poprilično koncentrirano i kojim dominiraju veliki igrači, potrošači imaju značajnu moć kada odluče djelovati kolektivno', smatra Miočević.

Otkrio je i nekoliko trikova kako bojkot učiniti uspješnijim. Naime, smatra da javni i privatni sektor zanemaruju moć pregovaranja i djelovanja koju imaju potrošači. Zato smatra da je pomalo infantilno mišljenje da su trgovci krivi za poskupljenja.

'Smatram da trebamo dati odgovor na ova pitanja: trebamo li kupovati toliko? Trebamo li toliko često kupovati? Trebaju li blagdanske košarice i naši kućni frižideri biti prepunjeni, a da od toga značajan dio propadne? Možemo li živjeti optimalnije, a da ne umanjujemo svoju dobrobit i blagostanje? To su ključna pitanja nas kao društva, kao civilizacije, gdje se suočavamo s brojnim ograničenjima kao što su klimatske promjene, zagađenje i oskudnost resursa', istaknuo je profesor sa splitske Ekonomije.

Prizma društvenog kapitala

O tome razgovaraju i marketinški stručnjaci koji u prvi plan stavljaju negativnosti koje sustav marketinga stvara. No, još je prerano govoriti je li bojkot uspio i hoće li se akcije ipak ispuhati. Miočević smatra da kratkoročni otpori potrošača nemaju značajnije ekonomske efekte. 

'Umjesto da ovo odbacimo kao jednokratnu ekonomsku reakciju na rastuće cijene, važno je promatrati ovaj bojkot kroz prizmu društvenog kapitala. Smatram da je glavna uloga ovakvih bojkota zahtjev za veću transparentnost i pravednost, ne samo od strane poduzeća, već i od političara koji kroje zakonodavni i regulativni okvir. Uspjeh ovog bojkota trebao bi potaknuti dublja pitanja. Koji su uvjeti potrebni da potrošački aktivizam u Hrvatskoj zaživi? I kako se ovaj zamah može iskoristiti za rješavanje sistemskih problema u gospodarstvu kojih nam, nažalost, ne nedostaje', zaključuje Miočević.