Sve je logično i ambiciozno, kako i treba biti u suočavanju s krizom koja prijeti, no nekako je zasad uopćeno: lijepo zvuči, ali pitanje je provedbe. Jasno je da se Vlada u projekcijama oslanja na novac iz EU-a, inače bi sve bilo gotovo nemoguća misija, a ključno je pitanje apsorpcijske moći sustava, od središnje države, preko lokalne, do privatnog sektora, piše Novi list.

Marijana Ivanov, profesorica, zamjenica predsjednika udruge Hrvatski izvoznici, kaže da je program, ovo što je predstavljeno, 'općenit, što daje prostor i da ispadne uspješan, ako se u skladu s danim okolnostima i izvorima financiranja iz EU-a, taj novac upotrijebi za investicije i oživljavanje gospodarskih aktivnosti koje će Hrvatskoj omogućiti veće stope rasta.'

'S druge strane, previše općenit program Vladu ne obvezuje na postavljanje konkretnih ciljeva koji nisu vezani uz samokorigirajuće djelovanje tržišta i ekonomije, što otvara prostor da u Hrvatskoj i dalje izostane državni intervencionizam potreban za pokretanje investicija i izvoza, u skladu s novim globalnim trendovima i ljudskim i stručnim kapacitetima koje Hrvatska ima, ističe Ivanov.

Ekonomski analitičar Velimir Šonje pak veli da se tu nema što previše komentirati. 'Politički dokumenti su uopćeni, brojke u njima izvlače se iz rukava, još uvijek smo u fazi koja je nalik kampanji u smislu davanja obećanja. Ohrabruju neki elementi programa kao što su najava poreznog rasterećenja, povećana izdvajanja za drugi mirovinski stup, a sve to uz fiskalnu konsolidaciju i uvođenje eura u okviru mandata ove vlade. To je dobar smjer, ali to je makro slika. Vrag je u detaljima, kako sve to ostvariti', zaključuje Šonje.

Mladen Vedriš, ekonomist i profesor, kaže da nisu upitni ciljevi, koji motiviraju, ali i obvezuju, međutim ostaje, veli, 'onaj dio pisan sitnim slovima, a to je metodologija – kako sve to postići, kakva je kvaliteta naših javnih servisa da uistinu iskoriste taj paket koji se nudi, te kolika je apsorpcijska snaga javnog i privatnog sektora'