Međutim nisu naišli na suglasnost svih država jer neke od njih ovise o ruskoj nafti i ne mogu se opskrbiti njome iz drugih izvora. Primjerice Mađarska uvozi iz Rusije 65 posto nafte naftovodom i traži 'konkretna rješenja pa tek onda sankcije'.

Osim Mađarske, velike količine nafte iz Rusije uvoze Njemačka i Poljska, države koje su se obvezale blokirati uvoz do kraja godine. Rusija je treći najveći proizvođač nafte na svijetu, nakon SAD-a i Saudijske Arabije, a gotovo polovica izvoza crnog zlata prije sankcija odlazila je u Europu. Najviše su prije dvije godine dnevno uvozile Nizozemska i Njemačka, a Rusija je činila 96 i 58 posto uvoza nafte u Slovačku i Mađarsku prošle godine, prema Međunarodnoj energetskoj agenciji (IEA).

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen tvrdi će Rusija zbog sankcija smanjiti uvoz za 90 posto. SAD je u potpunosti zabranio uvoz nafte, plina i ugljena iz Rusije dok će Velika Britanija postupno ukidati uvoz ruske nafte do kraja godine. Međutim alternativne dobavljače nafte trebalo bi biti lakše naći nego dobavljače plina.

Neke zemlje, članice Međunarodne energetske agencije (IEA), odlučile su prodati 120 milijuna barela nafte iz rezervi u pokušaju da obuzdaju rast cijena nakon ruske invazije na Ukrajinu. Oslobađanje nafte iz rezervi naredio je krajem ožujka i američki predsjednik Joe Biden. SAD želi da Saudijska Arabija poveća proizvodnju nafte, a sve više pogleda upereno je i na venecuelsku naftu.

Smanjenje uvoza plina

Unatoč invaziji na Ukrajinu, Rusija je nastavila isporučivati ​​veliku količinu plina mnogim europskim zemljama, no za razliku od nafte, on će se i dalje koristiti jer o njemu ovise države poput Njemačke. Teško da bi, kako piše BBC, zabrana uvoza plina prošla bez velike štete po njihova gospodarstva.

Rusija isporučuje Uniji oko 40 posto prirodnog plina. U ožujku se EU obvezao smanjiti njegov uvoz za dvije trećine unutar godine dana, no još uvijek nema dogovora oko daljnjih smanjenja jer situacija ipak nije tako jednostavna.

Podsjetimo, nakon što su zapadne sile uvele sankcije Rusiji, predsjednik Vladimir Putin najavio je da će 'neprijateljske' zemlje morati plaćati plin u ruskoj valuti, odnosno rubljima, što je EU nazvao ucjenom. Kako Poljska i Bugarska to nisu učinile, ruska tvrtka Gazprom prekinula je opskrbu plinom tih država.

Opskrbu su prekinuli i Finskoj, na što je utjecala njihova nedavna prijava za pridruživanje NATO-u. Finska uvozi većinu svog plina iz Rusije, ali on čini manje od desetine potrošnje energije u zemlji.

Premda su Rusiji svi prognozirali gospodarski krah, plaćanje plina u rubljima ojačalo bi rusku valutu i koristilo njezinu posrnulom gospodarstvu.

Također, Von der Leyen upozorila je da bi poštivanje ruskih zahtjeva prekršilo sankcije EU-a, no države EU-a podijeljene su oko toga koliko brzo će prestati ovisiti o ruskim energentima, posebice s rokom do kraja godine u sklopu šestog paketa sankcija Rusiji.

Alternativni izvoznici plina

Plinske tvrtke u nekim zemljama EU-a, uključujući Njemačku, Mađarsku i Slovačku, pristale su plaćati plin u eurima preko ruske banke Gazprombank, koja će potom uplate konvertirati u rublje. Financial Times izvijestio je da plinske tvrtke u Austriji i Italiji također planiraju otvoriti račune u Gazpromu.

EU je prošlog tjedna rekao da ako kupci ruskog plina mogu izvršiti plaćanja u eurima i dobiti potvrdu o tome prije nego što se izvrši bilo kakva konverzija u rublje, to ne bi prekršilo sankcije. Međutim među zemljama postoje različita stajališta o tome i traže jasnije smjernice.

Ako bi prestala ruska opskrba Europe plinom, to bi osobito ugrozilo Italiju i Njemačku jer ga najviše uvoze. Plin se šalje u Europu kroz nekoliko glavnih cjevovoda, a on se skuplja u regionalnim skladišnim čvorištima i zatim distribuira po cijelom kontinentu. Doduše, Europa bi se naposljetku mogla okrenuti alternativnim izvoznicima plina kao što su Katar, Alžir ili Nigerija, ali ne bez prepreka i ne tako brzo i lako. SAD je pristao isporučiti dodatnih 15 milijardi kubičnih metara ukapljenog prirodnog plina (LNG) u Europu do kraja ove godine.

Europa bi također mogla povećati korištenje drugih izvora energije kao što je energija vjetra, ali nijedno od tih rješenja nije lako implementirati u kratkom roku.

Činjenica ostaje da će se potrošači suočiti s visokim računa za energiju i gorivo, čemu već svjedočimo posljednjih mjeseci, a ako Rusija ograniči izvoz plina Europi, porast će već ionako visoke cijene grijanja.