'Sredina srpnja obećavala je dobre prinose, vrhunske rezultate, ali sada... U Piškorevcima kiša nije pala od 2. srpnja, a u međuvremenu nas je u dva navrata pržilo 40 stupnjeva preko 20 dana. Prinosi suncokreta idu negdje do tri tone po hektaru dok kukuruz neće prijeći sedam tona', zbraja Matija Brlošić iz Hrvatske poljoprivredne komore (HPK).

Dok bi kukuruza moglo biti dvostruko manje, prinos suncokreta, računa, srezat će se do 40 posto. Sve ovisi o mikrolokaciji, tipu tla, ali i ledu koji je dotukao neke površine.

'Prošla godina bila je puno bolja u odnosu na ovu. Sve je izgorjelo. Postoje neke mikrolokacije na kojima je došla kiša i malo spasila stvar', kaže.

Ove godine u Hrvatskoj je, prema podacima Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, kukuruzom zasijana površina od 282.400 hektara, približno kao i lani, s kojih je obrano nešto manje od dva milijuna tona. Pod suncokretom je ove godine 66.000 hektara, od kojih je 62.000 konvencionalne, a 3680 hektara ekološke proizvodnje. Lani je pod ovom uljaricom bilo 64.800 hektara, s kojih je proizvedeno oko 160.000 tona.

'Ovdje nemamo vode, imamo samo lateralni kanal po čijem dnu može voziti traktor. Neka rješenja postoje, poput onih talijanskih, da zadržimo vodu. Nama bi to puno značilo, a investicije su beznačajne. No ključ rješenja problema sada je na genetičarima koji trebaju dati hibride da nam pomognu sukladno ovim klimatskim promjenama. Naravno, treba prilagoditi i mehaničku obradu tla', rezimira Brlošić.

Spas u navodnjavanju?

Suša je traga ostavila i na poljima osječke Žito grupe. U zadnjoj sezoni zasijali su oko 300 hektara uljane repice i 2000 hektara suncokreta. Prinosi uljane repice u vlastitoj proizvodnji, navode, kretali su im se oko tri tone po hektaru. Krenuli su sada i s prvim otkosima suncokreta, a prinos je oko 3,7 tona po hektaru.

'Gledajući iz trenutne situacije, suša je, u kombinaciji s drugim nepovoljnim faktorima, ostavila više traga na uljanoj repici, a prinosi suncokreta očekivano bi trebali biti u značajno manjoj mjeri pogođeni sušom. Ako govorimo o uljanoj repici, prinosi su nešto manji (oko 10 posto), a prinosi suncokreta za sada su nešto viši nego prošle godine (5-10 posto)', navodi Josip Bičvić, član Uprave Žito grupe.

Ističe da imaju sustave za navodnjavanje, ali ih ne koriste na površinama zasijanim uljaricama, nego onima gdje imaju značajno veću korist od toga.

'Navodnjavanje na većini površina značajno bi smanjilo rizik i olakšalo planiranje proizvodnje, no opći preduvjeti za takvo nešto još uvijek ne postoje u Hrvatskoj. Do tada na površinama koje nisu navodnjavane pokušavamo maksimalnu pozornost posvetiti sjetvenom planu i odabiru sorti/hibrida, provodimo agrotehničku pripremu tla i maksimalno provodimo radnje da bismo sačuvali vlagu koliko je god to moguće', objašnjava Bičvić moguća rješenja, ističući da je nužno usklađivanje s vremenskim prilikama, ali je to uvijek lakše planirati nego izvesti u stvarnosti, jer svaka sezona nosi nove izazove i kombinacije nepovoljnih faktora.

'Zbog toga je nemoguće predvidjeti utjecaje na pojedine kulture', kaže član Uprave osječke Žito grupe.

Stjepan Zorić iz Erduta može se pohvaliti laskavim epitetom prvoga hrvatskog ratara koji je lani na 30 hektara u rad pustio sustav navodnjavanja. Njime upravlja iz ureda, pomoću aplikacije. Vodu crpi iz Dunava. Riječ je o privatnom sustavu koji je financiran europskim novcem.

'Bez toga više nema proizvodnje', kratak je.

Zadovoljan je rezultatima. Podvlači da investitori u poljoprivredi računaju na povrat u roku od osam do 10 godina, a on smatra da će to kod njega biti puno brže.

Podvlačenje računice

'Cilj nam je bio vidjeti možemo li imati drugu žetvu', napominje Zorić, a navodnjava površine pod durum pšenicom i sojom. Računicu će podvući ove jeseni, kada će doznati pravi financijski rezultat.

Durum pšenica mu je planula te je imao pet puta veći interes nego do sada za nju.

'Postigli smo izvrsnu kvalitetu. Vjerujem da će se investicija vrlo brzo isplatiti jer mi se otvaraju i druge mogućnosti - za uzgoj industrijske rajčice i graška, dohodovnijih od ratarskih kultura. Da možemo, gradili bismo i dalje, ali površine treba okrupnjeti', poručuje Zorić.

.