Prilika je bila predobra da bi se činila istinitom: za samo deset dolara mjesečno možete svaki dan ići u kino gledati film koji god želite. No ponuda je bila stvarna, a njena je popularnost prvo dotaknula zvijezde, da bi se tvrtka koja je ponudila atraktivni recept ovih dana našla u blatu. Ime kompanije je MoviePass i u medijima se posljednjih dana nalazi uglavnom kao tema rasprave 'što je sve pošlo krivo'.

Osnovana je još 2011. godine, no u centar pažnje dospjela je tek prije dvije godine. Pokrenuli su je poduzetnici Stacy Spikes i Hamet Watt, a njihovu ideju o mjesečnoj pretplati za kino novčano je podržao niz tvrtki specijaliziranih za financiranje malih rastućih kompanija poduzetničkim kapitalom. Inicijalna poslovna strategija se vrtjela oko poslovnog modela koji uspješno koriste teretane i fitnes centri.

Barem u SAD-u teretane solidan dio prihoda ostvaruju kroz automatsku naplatu članarina ljudima koji baš i nisu redoviti vježbači. Takvi centri na popisima tako imaju vrlo velik broj članova s redovnim članarinama, ali tek manji dio njih koristi usluge centra, što je poslovni model koji, možda malo začuđujuće, ipak funkcionira.

Sa sličnom idejom krenuli su u MoviePassu, smatrajući da se članarine možda neće iskorištavati u potpunosti te da će zahvaljujući onima koji neće otići u kino, ali će platiti članarinu, pogodnosti jeftinijeg odlaska u kino moći koristiti drugi članovi. Uz to, nadali su se da će u suradnji s kinoprikazivačima uspjeti sklopiti nekakve dogovore ili sporazume po kojima bi MoviePass dobivao ulaznice uz sniženje. Kino prikazivači bi taj popust onda nadoknadili pojačanom prodajom pića, hrane i drugih dodatnih sadržaja koja je trebala biti posljedica većeg broja posjetitelja.

Ideja i nije bila toliko neostvariva, no MoviePass nikako nije uspijevao pridobiti kinoprikazivače na svoju stranu te im je konstantno bio prisiljen plaćati punu cijenu ulaznica, prema cjeniku kina. Korisnici su inicijalno uslugu koristili na način da bi kod kuće isprintali kupon te taj kupon u kinu zamijenili za ulaznicu. No krajem 2012. kompanija je predstavila aplikaciju za mobitele koja je bila vezana uz platežnu karticu.

Na klimavim nogama kompanija je poslovala pet godina da bi sredinom 2016. na njeno čelo stigao Mitch Lowe. On je prethodne dvije godine proveo kao savjetnik MoviePassa, a njegova prva inovacija bilo je uvođenje raznih kategorija članarina koje su donosile razne pogodnosti. Jeftinije pretplate imale bi ograničeni broj mjesečnih odlazaka u kino, dok bi članovi s najskupljim pretplatama mogli neograničeno gledati filmove. Kraj 2016. MoviePass je dočekao s dvadesetak tisuća članova.

Nakon što raznim kategorijama članstva nije uspio potaknuti korištenje usluge Lowe je sredinom prošle godine mjesečnu pretplatu snizio na samo desetak dolara, a broj filmova koje su članovi mogli gledati za tu cijenu povećao na jedan dnevno. Mjesečni trošak za korisnike bio bi još i niži ako se netko obavezao na godišnje članstvo. Popularnost usluge je, razumljivo, eksplodirala, a posljednji dostupni podaci govore da MoviePass danas ima oko tri milijuna korisnika.

Jeftina članarina došla je u paketu s novim vlasnicima i novim poslovnim modelom. Sredinom prošle godine većinski vlasnički udio u MoviePassu preuzela je analitička tvrtka Helios & Matheson. Nova strategija zamišljena je u skladu s poslovnim modelima na kojima funkcioniraju velikani poput Googlea ili Facebooka. U MoviePassu su smatrali da pažljivim praćenjem podataka o svojim korisnicima mogu prikupiti dovoljno informacija o njima kako bi im onda kroz reklame mogli ponuditi proizvode i usluge za koje smatraju da bi im bile interesantne.

No događaji u posljednjih nekoliko tjedana pokazuju da se ta ideja možda neće ostvariti. Zahvaljujući naglom rastu popularnosti, MoviePass je jednostavno ostao bez novca za dnevno poslovanje, zbog čega je u pitanje došla i mogućnost korištenja usluge za mnoge koji su platili ili mjesečne ili godišnje članarine. Prema nekim podacima, kompanija je mjesečno gubila pedesetak milijuna dolara, a prije nego što uspije ostvariti drugi dio poslovnog plana o prodaji informacija zainteresiranim oglašivačima proći će još mjeseci, ako ne i godine.

Komentari raznih analitičara koji se ovih dana mogu vidjeti na poslovnim medijima uglavnom se svode na to da sumnjaju da se kompanija može samostalno održati na životu. Ne uleti li nekakva izdašna financijska injekcija, dobra inicijativa bit će vrlo vjerojatno ugašena, no to ne znači i da će ideja propasti. Jedan od najvećih američkih kinolanaca AMC Theatres, koji je uporno odbijao surađivati s MoviePassom, ovih dana počeo je nuditi vlastiti pretplatnički model po cijeni od dvadesetak dolara mjesečno. Filmska bajka o maloj kompaniji koja se uspijeva probiti u svijetu velikih korporacija neće se, kako stvari sada stoje, naći na kinoplatnima. Drama u kojoj velike korporacije za sebe nastavljaju grabiti velike profite ima, izgleda, puno bolje šanse za poslovičan uspjeh na blagajnama.