Fortenova, najveća hrvatska kompanija u privatnom vlasništvu, više je puta pokušala pobjeći iz orbite Kremlja, ali uzalud. U predvečerje invazije na Ukrajinu prošle godine najveća je ruska banka bila duboko u razgovorima o prodaji svoje najveće europske imovine, piše FT u uvodu opširnog teksta.

Pregovarači banke održali su maratonsku raspravu od 12 sati s istaknutim mađarskim investitorom, a koji je bio spreman platiti stotine milijuna eura za njihov udio u Fortenovi, maloprodajnoj grupaciji s najvećom zaradom u Hrvatskoj.

Pažljivo i detaljno su se pripremili te pribavili odobrenja različitih međunarodnih zakonodavstava. Ali kad su se sljedećeg dana probudili i okupili za doručkom, vijesti o ratu koje su se svima pojavile na ekranima mobitela ostavile su ih u nedoumici što učiniti sljedeće.

'Odlučili su pričekati, a dva tjedna kasnije dobili su odobrenje. Do travnja su potpisali', kaže osoba upoznata s tim događajima. Ali deal će, poput nekoliko sličnih, uskoro propasti kako se svijetom počnu širiti nezadovoljstvo i sumnje zbog rata.

Fortenova ima šarenu prošlost i upravo je bila u usponu izlazeći iz bolnog restrukturiranja. Ali za Hrvatsku ona je simbol poduzetničkog duha, neka vrsta lokalnog ekvivalenta Walmartu, sa sličnim golemim efektom na cjelokupno gospodarstvo.

S brendovima kao što je Konzum, najveći je privatni poslodavac u zemlji s 45.000 zaposlenih i tisućama dobavljača. Godišnji prihod – veći od pet milijardi eura – ponekad premašuje 10 posto hrvatskog BDP-a. S obzirom na to da joj maloprodajna mreža pokriva cjelokupnu regiju, njezina bi propast potkopala prehrambenu industriju na cijelom zapadnom Balkanu.

Otkad je izbio rat, Fortenova je s rastućom zabrinutošću pratila kako njezin najveći pojedinačni vlasnik – i to ne bilo koja ruska banka, već Sberbank, div u vlasništvu Kremlja koji je od vitalnog značenja za financijsko zdravlje Moskve – sve uzaludnije pokušava prodati svoje udjele. Kompanija se našla okružena potencijalnim spasiteljima koji su pokrivali područje srednje Europe, Rusije i Bliskog istoka, a sve stroži režim sankcija svaku je kupnju činio sve riskantnijom. Dva pokušaja stjecanja ruskog udjela unutar EU-a nasukala su se na dramatičan način, pobudivši sumnju u Zagrebu da se druge vlade pokušavaju upetljati u prodaju i dovevši do toga da je hrvatska Vlada krenula u kampanju vršenja pritiska. Onda je došlo do mutnog pokušaja preuzimanja kada je kompaniju htio kupiti nepoznati investitor iz UAE-a povezan s tajkunom s vezama u Kremlju. Saga o Fortenovi poučna je priča s upozorenjem o tome što se može dogoditi kad se korporativni interesi uhvate u zamku geopolitičkih tenzija. Kako se odnosi između Rusije i Zapada sve više čine nepopravljivima, raspetljavanje veza iz prethodne ere može biti komplicirano i skupo te može otvoriti vrata lošim namjerama.

I dalje u neizvjesnosti, Fortenova je skovala plan da investitori preuzmu udjele od Rusa i počiste nered, ali se ujedno priprema za slučaj bankrota - defaulta u kojem bi je preuzeli vjerovnici. Iz Sberbanka za FT nisu odgovorili na upite da komentiraju ovu priču. 'Kompanija ima toksično vlasništvo', kaže glavni izvršni direktor Fortenove Fabris Peruško. 'Ne možemo poslovati sa sankcioniranim ruskim strankama. Učinili smo to prošle godine, pokušali smo sve. Ali sad moramo donijeti hrabru odluku', kaže.

Cvijeće i moć

Kompanija koja će na kraju postati Fortenova doslovno je ukorijenjena u balkansko tlo. Godine 1976. Ivica Todorić, tada 25-godišnji poduzetnik, osnovao je Agrokor, tvrtku za uzgoj i distribuciju cvijeća. Brzo se šireći na jestivo bilje, prkosila je komunizmu i postala jedna od najvećih u Hrvatskoj. Niz akvizicija vodio je do širenja diljem Balkana. Agrokor, međutim, nije preživio: nagomilao je gubitke i dug te je 2017. propao, poljuljavši hrvatsko gospodarstvo. Sberbank je bio Agrokorov najveći vjerovnik, a restrukturiranjem je postao najveći pojedinačni vlasnik s udjelom od 42 posto. Još jedna ruska banka, VTB, držala je sedam posto.

Hrvatska je Vlada bila duboko upletena; menadžeri i političari putovali su između Zagreba i Moskve. To je i jedini put kad se umiješao ruski predsjednik Vladimir Putin. Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović posjetila ga je u ruskom gradu Sočiju na Crnom moru i požalila se na tešku situaciju u Agrokoru, kaže osoba upoznata s tim događajima. Uhvaćen nespreman, Putin je bio bijesan jer je Sberbank zaglibio u Hrvatskoj na taj način te je zahtijevao da banka izvuče svoj novac, kaže osoba bliska banci. Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov odbio je komentirati ‘komercijalna pitanja’, kako ih je nazvao.

Postavljena je nova uprava s Peruškom kao glavnim izvršnim direktorom. Ona je počela čistiti rascjepkano vlasništvo kompanije, njezinu neurednu strukturu i razne zajmove. Oko 70 vjerovnika zamijenjeno je plasmanom obveznice od 1,2 milijarde dolara s dospijećem od četiri godine pod vodstvom investitora HPS Investment Partners, čime je ponovno uspostavljena likvidnost kompanije. Jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, energetski poduzetnik Pavao Vujnovac, skupio je udio od 29 posto i ušao u Upravni odbor.

Neke su tvrtke izdvojene i prodane, druge presložene. Ponovno uspostavljena kompanija nazvana je 2019. Fortenova. Ali kako su rasle tenzije u Ukrajini, banka je htjela izaći iz svog udjela od milijarde eura. Početkom 2022. pojavio se izgledan način izlaska: ponuda iz Mađarske. Premijer Viktor Orbán bio je očigledan izbor kad je riječ o tome od koga će Rusi tražiti pomoć. Njima naklonjen lider želio je osnažiti svoj utjecaj na Balkanu. Što je još bolje, u njegovu se krugu lojalnih poslovnih ljudi nalazio baš investitor koji je mogao dati ponudu za Fortenovu. ‘Viktor je stvarno htio taj deal’, kaže osoba upoznata s premijerovim načinom razmišljanja. Imenovani je ponuđač bio Indotek, komercijalna grupacija za poslovanje nekretninama u vlasništvu čovjeka koji je sam stekao bogatstvo, mađarskog milijardera Dániela Jellineka, povremenog poslovnog partnera Istvána Tiborcza, Orbánova zeta. ‘Jellinek je bez sumnje vrlo utjecajan u Mađarskoj i [Rusi] su mislili da je to sjajno’, kaže druga osoba upoznata s tim događajima. ‘Imali su pismo ponude u siječnju 2022.’

Strane su bile na korak do potpisivanja ugovora, iščekujući još jednu, zadnju dozvolu. Budući da je mali dio dionica Fortenove bio pod kontrolom jurisdikcije u UK-u, zeleno je svjetlo moralo dati i nadzorno tijelo ministarstva financija UK-a koje bdije nad sankcijama, Ured za provedbu financijskih sankcija (engl. Office of Financial Sanctions Implementation ili OFSI). Ali u međuvremenu je izbio rat i ta zadnja dozvola, iako nikad nije odbijena, nikad nije ni stigla – što je, kako vjeruju neki u Zagrebu i Budimpešti, rezultat Orbánove bliskosti s Rusima i prodaje bliskom tajkunu.

Na pitanje o razlozima neodlučnosti, OFSI odgovara da ne komentira pojedinačne slučajeve te kaže FT-u da zahtjeve za dozvole razmatra ‘čim je to najranije moguće’ i prioritet daje slučajevima ‘od posebne strateške, ekonomske ili administrativne važnosti’. U Indoteku kažu da nisu sudjelovali u razgovorima o akviziciji u okviru ponude Orbánova kruga. ‘Nikakav politički igrač nije imao nikakve veze s transakcijom na mađarskoj strani’, odgovara kompanija FT-u u izjavi poslanoj e-mailom. ‘Svoje poslovne odluke donosimo na tržišnoj, a ne na političkoj osnovi… ili na osnovi srodstva.’ Indotek je osjetio nedostatak potpore na strani hrvatske političke elite, nastavlja se u izjavi te dodaje da bi kompanija mogla ponovo razmotriti projekt ako se to promijeni. ‘Nismo se htjeli pojaviti na tržištu na kojemu nismo dobrodošli.’

Izlazak diva

Usred naleta sankcija u ranim danima rata, Sberbank se našao na udaru još više restrikcija, što je ograničavalo njegove opcije s Fortenovom. Kako su zapadne kompanije odlazile iz Rusije ili zatvarale poslovanje u Moskvi, često uz trošak, ruske su kompanije isto tako bile prisiljene napuštati imovinu u Europi, čak i ako je to značilo prihvatiti smanjenu cijenu. Potencijalnim kupcima iz EU-a dan je rok do kraja listopada da postignu bilo kakav dogovor s ruskim zajmodavcima za kupnju maloprodajnog lanca.

Pojavila se grupa privatnih hrvatskih mirovinskih fondova kako bi preuzeli udio u kompaniji koja je među njihovim najvećim uplatiteljima doprinosa. Formirali su savez četiriju fondova i podnijeli neobvezujuću ponudu za kupnju udjela u Fortenovi po znatno sniženoj cijeni od 500 milijuna eura. Za Sberbank je bilo točno pola milijarde više nego da ne dobiju ništa. Mirovinski fondovi obavili su znatno ubrzan postupak dubinskog snimanja i prikupili sve dozvole točno na vrijeme prije isteka roka. Deal je bio nadohvat ruke – ali onda je izašao najveći fond unutar saveza, AZ Fond.

AZ Fond je u većinskom vlasništvu jedne od najvećih osiguravajućih kuća na svijetu, njemačkog Allianza, u partnerstvu s talijanskim UniCreditom. Bez AZ-a ostali partneri ne bi imali dovoljno sredstava te bi prema hrvatskom zakonu bili previše izloženi jednom ulaganju prekomjerne veličine. Kad su fondovi 24. listopada podnijeli transakciju na odobrenje svojim nadzornim odborima, Peruško je primio telefonski poziv. Rečeno mu je da je šef Allianza za srednju i istočnu Europu, Petros Papanikolau, inzistirao da deal prođe postupak interne provjere usklađenosti. Brinulo ga je da će novac otići u Rusiju.

Dok je AZ odvagivao, Fortenova i hrvatska Vlada nagovarali su Allianz da odobri transakciju. Na kraju je nadzorni odbor fonda stavio odluku na glasanje. Jedan je član dao suglasnost, rekavši da prednosti nadmašuju rizike, drugi se suzdržao. Ali dva relativno novoimenovana člana odbora, uključujući predsjednika, glasala su protiv. Deal je bio mrtav. ‘Imali su sve’, kaže osoba kojoj je u interesu uspjeh tog posla. ‘Pa ipak su uništili deal. Najveća greška ikad počinjena.' Ostali su različitim izrazima opisivali ‘potpuni šok’ u kojem su se našli. Obrazloženje odluke ostalo je nepoznato Hrvatima, čak i među najviše rangiranim dužnosnicima Vlade i u korporativnom svijetu. Ali mnogi imaju sumnje. 'Ključ nije u Zagrebu', kaže osoba bliska dealu, dodajući: 'U Münchenu je i u Moskvi.' 'Mislim da je riječ o njemačko-ruskoj priči', dodaje hrvatski menadžer. 'Allianz ima stroge propise o usklađenosti i bilo ih je strah poslovati s Rusima. To je bio razlog, tome dajem 80 posto šanse. Rusi jednostavno ne smiju dobiti novac.'

Ljudi upoznati s Allianzovim razlozima rekli su FT-u da je osiguravatelj bio obeshrabren efektivnim kršenjem duha sankcija, s obzirom na to da bi pola milijarde eura otišlo u najveću rusku banku – iako su sankcije za tu transakciju na papiru ukinute. Njemački je div zamjerao ono što je smatrao ustrajnim pritiskom hrvatske Vlade, uključujući pokretanje istrage u hrvatskom tijelu za kontrolu tržišta – Hanfi – zbog povlačenja Allianza. Regulator je to odbio komentirati dok je istraga u tijeku. U jednoj je izjavi Allianz o ovoj transakciji rekao: ‘Njezin je rizik i profil povrata bio u potpunosti neprimjeren za umirovljenike… Njezina financijska struktura predstavljala je potencijalne rizike usklađenosti koje smo smatrali neprihvatljivima. Djelujući u svojstvu skrbnika, [odbor] je donio neovisnu odluku [koja] nije sprečavala ostale ulagače u tome da ulože u transakciju.’ Naposljetku je odlazak Allianza otvorio vrata drugim investitorima. Ali pokazalo se da su oni točno ona vrsta sumnjivih ulagača koje je Vlada nastojala spriječiti u tome.

Ulazi šeik

Samo nekoliko dana od isteka roka koji je odredio EU malo je potencijalnih kupaca ostalo na stolu. No uskoro se uspostavilo da je Sberbank imao u pripremi alternativu za posljednji trenutak. Nekoliko dana kasnije novi investitor iz Emirata, malo poznati šeik, kupio je udjele banke u Fortenovi. Uz tvrdnje o velikom bogatstvu i bliskim vezama s kraljevskom obitelji UAE-a, Saif Alketbi izjavio je da želi investirati za sebe. Ako je izlazak Allianza bio šok, pojava Alketbija bacila je Hrvate u očaj.

On nikada nije nazvao nikoga u kompaniji, a kamoli je posjetio. Apsolutno nikakvo dubinsko snimanje nije provedeno na terenu. Prema onome što se znalo u Zagrebu, Alketbi nikad nije ni nogom kročio u Hrvatsku. Nije prošlo dugo i Alketbijeve su veze postale jasnije. U jednoj je izjavio rekao da je surađivao s hrvatskim poslovnim čovjekom pod imenom Miodrag Borojević i da je dobio zajam od 400 milijuna eura od ruskog Gazprombanka za slučaj da propadne posao s mirovinskim fondovima. Kad se to dogodilo, Alketbi je vukao brze poteze.

Zapravo toliko brze da je ostavio neuredan trag. Sredstvo koje je odabrao, ruska kompanija pod imenom Aivazovski Invest, nije glasila na njegovo ime kad je potpisao deal. Ali Aivazovski i Borojević imali su veze s dobro poznatim Hrvatom, čovjekom imena Krešimir Filipović. On ima elitne veze u Rusiji. Poznat je postao u Velesstroju, kompaniji koja proizvodi cjevovode za neke od najvećih igrača u ruskoj energetskoj industriji. Naposljetku je postao njezin većinski vlasnik, ali nije više u službenoj evidenciji kompanije. Bio je blizak i sa zamjenicom gradonačelnika Moskve, Anastasijom Rakovom, istaknutom članicom ruske političke elite.

Filipović je dugo bio zainteresiran za to da sam kupi Fortenovu, kaže osoba upoznata s problematikom. Hrvat rođenjem, ali s karijerom koja ga veže uz Rusiju, htio je imati istaknutu prisutnost u svojoj domovini, kaže ta osoba. A cijena koju su dogovorili njegovi suradnici – 400 milijuna eura – bila je snižena za goleme dvije trećine. Filipović i Velesstroj nisu odgovarali na upite za komentar. Pokušaji traženja komentara od Alketbija bili su bezuspješni. Sberbank je pak sa svoje strane prodaju smatrao okončanom. Njegov glavni izvršni direktor Herman Gref hvalio se svojom dalekovidnošću na jednom poslovnom forumu u Moskvi u studenom.

‘Hrvatskim smo vlastima dali svaku priliku da zaključe posao', rekao je Gref, kako izvještava ruska web stranica Frank Media. ‘Grupa investitora koju je okupila hrvatska Vlada propala je. I išli smo na opciju B, koju smo imali.’ Ali deal je zapravo sklopljen bez uključivanja menadžmenta u Fortenovi ili Sberbanku. Umjesto toga, dva su bivša ruska člana Fortenovina Upravnog odbora odigrala ključnu ulogu u uspostavi alternativnog deala, kaže nekoliko ljudi. Gref je bio ogorčen, kaže jedan. '[Fortenova] mu je donijela samo nevolje i želi je se riješiti.' Pokušaji da se dođe do tih dvaju članova Upravnog odbora nisu bili uspješni. Hrvatska Vlada nije gubila vrijeme i blokirala je deal, sumnjajući na moguće kršenje sankcija ako bi do prodaje došlo bez njezina odobrenja.

Sredinom prosinca Europsko vijeće proširilo je sankcije na SBK ART, tvrtku na kojoj je upisano Sberbankovo vlasništvo u Fortenovi. Filipović i Borojević – partneri Alketbija, investitora iz UAE-a – isto su tako sankcionirani. ‘Sberbank zadržava efektivnu kontrolu nad [udjelima u Fortenovi unatoč] navodnom prijenosu dionica na poslovnog čovjeka iz Ujedinjenih Arapskih Emirata’, reklo je Vijeće. Kao netko tko financijski podržava rusku vladu, ta je tvrtka sankcionirana i blokirana u EU. Fortenova se pobrinula i za to da vlasnici tih udjela ne mogu sudjelovati u odlukama kompanije, zaštitivši time grupu od ruskih smicalica. Svidjelo mu se to ili ne, prema službenom stavu EU-a, Sberbank je sad efektivno postao 'tihi partner'.

‘Nema održivih opcija’

Do današnjega dana u Fortenovi time i dalje ostaje ruski vlasnik, što odbija ulagače i financijsku situaciju kompanije ostavlja neriješenom. Vremena nije puno ostalo: Fortenova mora refinancirati oko milijardu eura duga do rujna. Ali vjerovnici ne žele razgovarati o zajmovima zbog ruskog tereta, što bi grupu moglo gurnuti u drugi default u razdoblju manjem od desetljeća.

Menadžment Fortenove odlučan je u tome da iskoristi svaku preostalu priliku da spasi situaciju. I dalje se bori protiv Alketbija, a on se žalio sudu zbog nekoliko nedavnih poteza zahtijevajući pravo vlasništva unatoč sankcijama i prethodnim sudskim odlukama koje mu poriču to pravo. Na nedavnom sudskom ročištu u Amsterdamu top menadžment Fortenove prvi put vidio je Alketbija licem u lice – premda putem videolinka. U travnju ove godine menadžeri Fortenove povukli su smion potez i pozvali investitore diljem svijeta da kupe cjelokupnu kompaniju u složenoj transakciji kojom bi se uklonio ruski udio, iznos cijene stavio na skrbnički (escrow) račun do ukidanja sankcija, a kompanija oslobodila i krenula dalje.

U suprotnome, kažu, 'trenutno na raspolaganju nema održivih opcija za raspolaganje kapitalom koji drži… Sberbank'. Rješenje ipak ostaje izvan dosega. Do krajnjeg roka, koji je bio utvrđen za 3. lipnja, nijedan investitor nije podnio ponudu jer ih odbija ruska komponenta. Fortenova je potom pristupila svojim postojećim investitorima koji nisu Rusi – a to je u osnovi OpenPass, kompanija u vlasništvu hrvatskog poduzetnika Pavla Vujnovca, koja drži 29 posto – s upitom hoće li kupiti ruski udio. Od Vujnovca i OpenPassa u FT-u nisu uspjeli dobiti komentar. Ali što oni dulje izdrže, to će jeftiniji postati taj udio jer se vrijednost cjelokupne kompanije smanjuje. ‘Nije to samo pitanje novca, već zaštite od pada vrijednosti na nulu', kaže Peruško. 'Svakim danom što smo bliži defaultu povećava se hitnost na strani dioničara da pronađu neku ponudu… U utrci smo s vremenom.'

Sud u Amsterdamu odbio novi zahtjev sankcioniranog SBK Art-a i Saifa Alketbija

Sudac za privremene mjere Suda u Amsterdamu je nakon održanog usmenog saslušanja stranaka odbio zahtjeve SBK Art-a i Saifa Alketbija da se Fortenova Group STAK zabrani održavanje sutrašnje skupštine imatelja depozitarnih potvrda na kojem imatelji odlučuju o imenovanju Fabrisa Peruška u uprave nizozemskih društava, izvijestili su iz Fortenove

'Hitno ročište održano je po zahtjevu od 8. lipnja 2023. te je održano prekjučer. SBK Art je, između ostaloga, tražio zaustavljanje skupštine na kojoj će imatelji depozitarnih potvrda glasovati o imenovanju Fabrisa Peruška, glavnog izvršnog direktora Fortenova grupe direktorom upravljačkih kompanija Fortenova grupe u Nizozemskoj, o tehničkim izmjenama dokumenata krovne udruge Fortenova STAK Stichting te izmjenama statuta Fortenova grupe koje reflektiraju konverziju temeljnog kapitala iz kuna u euro', izvijestili su iz Fortenova Grupe.

S obzirom na hitnost prijedloga i predstojeću skupštinu sutra, Sud u Amsterdamu odbio je zahtjev bez detaljnog obrazloženja koje će uslijediti naknadno. Također će naknadno odlučivati i ostalim točkama zahtjeva.

'Odbijanje novog zahtjeva SBK Art-a jedna je u nizu odluka nizozemskih sudova kojom se odbijaju pokušaji miješanja sankcionirane osobe u korporativne odluke Grupe', zaključuju iz Fortenove.