Godišnje Hrvatsku posjeti više od 500 megajahti. Govorimo o plovilima s posadom dužim od 24 metra iako će pojedini reći da prefiks 'mega' zaslužuju samo one duže od 30 metara.

'Granica od 24 metra opće je prihvaćena. Opet, neki jahte duže od 100 metara nazivaju superjahtama. Ali bitno je samo to da je riječ o brodovima na kojima ne smije biti više od 12 ili 36 putnika, ovisno o tome kako su registrirani', objašnjava Dujmić.

BWA Yachting međunarodna je kompanija sa sjedištem u Švicarskoj. Hrvatska podružnica otvorena je 2001. i trenutno ima urede od Rovinja do Cavtata. Od tih 500-tinjak megajahti koje dođu u Hrvatsku više od pola njih koristi usluge Dujmićeve ekipe.

'Bez obzira na pandemiju, i prošla godina bila je vrlo dobra za jahting industriju. Ova će biti rekordna! Dosad je naša agencija imala 270 jahti, a očekujemo dolazak njih još 20-ak u rujnu i listopadu. Za usporedbu, u cijeloj 2019. imali smo ukupno 252 jahte. Očekujem da će ova godina biti 20 posto jača na razini cijelog tržišta', ističe Dujmić.

Posao pomorske agencije je da sredi svu potrebnu papirologiju za ulazak jahte i gostiju u Hrvatsku. Uz to, tijekom plovidbe plaća račune, organizira transfere i brine se o opskrbi broda hranom i pićem. Gostima koji ne pitaju za cijenu ispunjavaju sve želje.

'Brinemo se apsolutno o svemu, od A do Ž. Prošle godine osnovali smo sestrinsku tvrtku Plava voda u Zadru i ona se bavi isključivo opskrbom megajahti. Većinu toga moramo uvoziti jer ono što se može kupiti u našim supermarketima kvalitetom ne zadovoljava bogate jahtaše', kaže Dujmović.

On je u poslu više od 25 godina. Počeo je kao tinejdžer pomažući ocu koji je također bio pomorski agent. Na korporativnim stranicama BWA Yachtinga nazivaju ga hrvatskim 'jahtaškim guruom'. Od neobičnijih zahtjeva gostiju urezala mu se u pamćenje nabava cvrčaka za ljubimca iguanu.

'To u Hrvatskoj nismo mogli riješiti jer nijedan pet shop nije imao cvrčke na raspolaganju, tako da je unajmljen helikopter koji ih je dovezao iz Italije. Morali smo organizirati i hlađeno vozilo jer cvrčci ne bi stigli živi na jahtu zbog velikih vrućina', prisjeća se Dujmović.

Za razliku od uvriježenog mišljenja da bogati i slavni teže ekstravaganciji, Dujmović tvrdi da se većinom radi o normalnim i jednostavnim ljudima.

'Oni uživaju u Hrvatskoj jer se kod nas još uvijek mogu utopiti u anonimnosti. Nema toliko paparazza i ljudi ne skaču na njih i ne vrište kad ih vide. Mogu biti opušteni. Jedino se pjevači zbog imidža vole fotografirati dok su holivudske zvijezde samozatajne', kaže Dujmović.

Megajahte krstare našim Jadranom od sedam do 15 dana. Uz Dubrovnik, top destinacije su im Mljet, Hvar, Split, Skradin, Kornati i na sjeveru Brijuni. Oko 60 posto bogataša, tvrdi Dujmović, dolazi u Hrvatsku na svojim jahtama dok ih ostali unajme preko čarter agencija. U pravilu se radi o brodovima sa stranom zastavom, uglavnom Kajmanskih otoka, Maršalovih otoka i Britanskih Djevičanskih otoka. Iako je često slučaj da jahte nikada nisu ni bile u tim lukama, tamo su registrirane zbog malih poreza i jednostavne dokumentacije.

Iako se hrvatska čarter flota s gotovo 4500 plovila ubraja među najveće na svijetu, ima vrlo mali broj megajahti. 'Mislim da ih jako malo dužih od 50 metara plovi pod hrvatskom zastavom. Većinom su to manje brodice i jedrilice', kaže Dujmović.

Cijene najma megajahti takve su da vam se zavrti u glavi. Njima ne putuju milijunaši, već milijarderi. Manja plovila iznajmljuju se tjedno za oko 30 do 40 tisuća eura. Tjedni najam za one dugačke oko 50 metara košta od 150 do 200 tisuća eura. Cijena se penje na oko milijun eura tjedno za jahte duže od 100 metara dok o onim najvećim i najekskluzivnijim ne morate ni razmišljati ako ne možete platiti dva do 2,5 milijuna eura za tjedan dana.

'Iznos najma pokriva samo zakup broda i posade. Svi ostali troškovi plaćaju se odvojeno i njih pokriva APA, odnosno advance provisioning allowance. APA najčešće iznosi 30 posto od cijene najma jahti, katkad i više ako jahta troši puno goriva. Gost uplati APA-u agenciji prije početka plovidbe i njome se uz gorivo pokrivaju troškovi hrane i pića, pristaništa, komunikacije i ostalog', objašnjava Dujmović.

Na cijenu najma ide još 13 posto PDV-a, što je stopa po kojoj Hrvatska oporezuje čarter. To znači da je slavni košarkaš Michael Jordan, koji je ovih dana krstario Jadranom na 95 metara dugoj jahti O'Pari i čija je cijena tjednog najma oko milijun eura, u hrvatski državni proračun uplatio 130.000 eura PDV-a.

'Pazite, govorimo samo o porezu, o direktnom transferu u proračun. Na to ide sva ostala potrošnja. Restorani, ulaznice za nacionalne parkove, cvijeće… Samo budžeti za cvijeće iznose nekoliko tisuća eura jer se buketi mijenjaju svaki put kad na jahtu dolaze novi gosti', ističe Dujmović.

Hrvatska bi od megajahti mogla zarađivati puno više kad bi one zimovale u našim lukama i marinama. Međutim imamo mali broj vezova s potrebnom infrastrukturom za prihvat takvih plovila. Zbog toga one većinom provode zimu u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj. Uz to, sve su barem mjesec dana godišnje u servisnom centru na servisima i popravcima. A svakih nekoliko godina rade detaljne popravke koji traju i po nekoliko mjeseci. Računa se da se za redovno održavanje megajahte godišnje treba izdvojiti 10 posto njezine vrijednosti.

'Ovo što sad Hrvatska zarađuje od megajahti samo je vrh ledenog brijega. Imamo ogroman potencijal za daljnji razvoj. Naprimjer, Italija godišnje od megajahti izravno i neizravno ubere, ako se ne varam, od dvije do tri milijarde eura. Trebaju nam vezovi na koje možemo primiti jahte duže od 100 metara. Trenutno je Rijeka jedina domaća luka koja im može pružiti sve potrebno. Uz to, nužno je pojednostaviti birokraciju jer ako strani jahtaši borave u Hrvatskoj duže od 90 dana, trebaju dozvole za produženi boravak, što ih također odbija od zimovanja u Hrvatskoj. Uglavnom, država bi trebala snažnije poduprijeti jahting industriju', zaključio je Dujmović.