Unatoč našoj ovisnosti o šumama, i dalje je aktualno njihovo nestajanje te onečišćavanje. U svijetu, a i kod nas, velik je problem to što su šume postale odlagališta otpada te se u njima protuzakonito odlažu kućanski aparati, građevinski materijali, karoserije automobila, infektivni otpad, plastični otpad i mnoge druge stvari koje su nekome postale višak. Tom su problemu doskočili Čisteći medvjedići (ČM), neformalna građanska inicijativa koja je do sada očistila šume na području Nove Kapele, Zagreba (Maksimir, Grmoščica) te Križevaca.

'Priča s Čistećim medvjedićima krenula je krajem ožujka. Izgleda sad kao neka od 'Priča iz davnina', ali znate, tad smo se morali baviti nečim između dvije presice Nacionalnog stožera. (smijeh) Koncerata i događaja, čime se inače bavim, više nije bilo, vratio sam se kući u Novu Kapelu na maminu kuhinju i pomalo stvarao neku novu rutinu, a koja je iz ove današnje perspektive imala i dosta toga pozitivnog. U jednoj šetnji s nećakom Benediktom, bistreći razne životne teme, uočio sam da su nam šume poprilično zagađene. Vrijeme je tad bio glavni resurs pa pomislih zašto ne bismo malo to počistili. Malo sam to snimio, poslao sestri Valentini i nećakinji Magdaleni poruku i već sutradan skupili smo nekoliko vreća smeća. Svidjelo nam se i, evo, stotinjak dana kasnije još uvijek čistimo šume. Nažalost i nasreću, posla, čini se, nikad neće faliti. Zanimljiva je ta pomalo pomaknuta psihologija u kojoj si zapravo sretan kad ima više smeća pa ima i više posla kad već ideš čistiti, a zapravo želiš da nema smeća u šumama', kaže nam Perica Štefan.

Zašto baš - medvjedići, pitamo ga.

'Htjeli smo da bude nešto simpatično, iako je moj poznanik Ladislav korektno primijetio da u Slavoniji baš i nema medvjeda. Šalu na stranu, evo baš dok smo se fotografirali u Maksimiru oko nas se igraju neki mali Rusi i viču 'Mišaaaa, djevojčkiiii', što me podsjetilo na dane u kojima su nam 'Leteći medvjedići' bili apsolutni must za gledanje na televiziji. Možda su nam podsvjesno i ugradili to nešto ekološko, samo je čekalo preko 20 godina da ispliva na površinu. Dobro je u nazivu imati i nešto opisno pa smo dodali 'čisteći', jest mala jezikolomka, ali ljudi su već navikli', pojašnjava.

Zajednica, ako brojimo ljude koji su bar jednom sudjelovali u nekoj od akcija ČM-a, ima preko 60 čistećih medvjedića, što je, kaže Perica, odlična brojka.

'Puno je ljudi koji nam se jave i pohvale nas na društvenim mrežama, a na ulici dobace stvari tipa: 'Halo, medvjediću, bravo i/ili svaka čast', što je lijepo i naravno da nam imponira, ali s druge strane, bez obzira na vrlo solidnu medijsku prezentnost, nije to sad neka količina ljudi od koje bi zastao dah. Dakle velika je udaljenost od simpatiziranja i osjećaja kod ljudi da je to nešto lijepo i pohvalno do same aktivacije. Shvatili smo zapravo da mi trebamo doći ljudima, ponuditi im svojevrsnu platformu pa se oni onda priključe. Bilo je i slučaja kad bi nam neki rekli da su ih sumještani ridikulizirali: 'Gle, što on sad k'o neki ludi čisti šume, nema pametnijeg posla' pa su odustajali. Jedna od ideja koju svakako želimo jest promjena takvog stava. To se neće dogoditi preko noći, ali negdje moramo početi. Pomalo naivno sam očekivao da će korona donijeti i laganu katarzu među pukom, ali čini mi se da se nismo maknuli daleko od uobičajenih tvorničkih postavki', smatra.

Ljudi ih zovu svugdje, a oni će rado doći gdje god postoje minimalni tehnički uvjeti, a koji su vrlo jednostavni.

'Treba nam netko tko lokalno poznaje šumu i da kasnije može organizirati odvoz smeća na deponij ili u reciklažno dvorište. Dakle nije to nekakva kvantna fizika ni organizacija Olimpijskih igara. Za primjer ću navesti vrlo aktivnu Katarinu Ivanek, čisteću medvjedicu koja je organizirala čišćenje Ratarske šume u Križevcima. Nekoliko poziva, malo društvenih mreža i medija i skupilo nas se tridesetak tu nedjelju. Slično je bilo i s čišćenjem zagrebačke šume Grmošćica, u kojoj smo se pridružili festivalu Grmi grma. Osim čišćenja, stvorili smo baš jaku zajednicu koja se nastavila družiti i podupirati i na drugim projektima, što je zapravo ljepota cijele ove priče jer ovakve inicijative skupe ljude koji razmišljaju na sličan način. Da sumiram, ljudi, javite se, sve ćemo dogovoriti, nema nerješivih problema', poručuje Perica. Zanimalo nas je što je s čišćenjem mora, plaža, korita rijeka - jesu li razmišljali i o tome?

'Što se tiče čišćenja mora i rijeka, imamo vrijednu Anu Markić, ČM-ovku koja je to radila na globalnoj razini pa se počelo čačkati i u tom smjeru. Naš su fokus primarno šume, ali otvoreni smo za sve, tako smo npr. počistili i Treće jezero na Maksimiru, barem onaj dio koji se može dohvatiti hvataljkama s obale. Naša omiljena kornjača Kornelija pozdravila je tu akciju i pozvala da svratimo češće', govori nam. Dodaje kako su ih lokalno podržali Općina Nova Kapela i načelnik Ivan Šmit te su s njima od samih početaka i puno su pomogli jer su sve sitnice koje su se s vremenom nakupile plaćali iz vlastitog džepa.

'Za nas je najbitnije da su nam oni pomogli u odvozu otpada na deponij jer bismo znali skupiti 30-ak vreća, što baš nije zgodno prevoziti iz šume. Onda je cijelu priču prepoznao i moj školski kolega Danijel Ocvirek, čija nam tvrtka Metaloplast iz Batrine osigurava vreće za sve naše akcije. U Križevcima nas je podržao gradonačelnik Mario Rajn te nam je osigurao sva potrebna sredstva i lijepo nas nahranio i napojio, što uvijek cijenimo jer šuma naravno izmori pa pojesti komad pizze s koje se slijeva mozzarella nakon čišćenja podsjeća na onaj famozni opis Josipe Lisac u 'Latinici'. Sve u svemu, takve stvari ipak puno olakšavaju naše djelovanje', rekao je.

Dotakli smo se i teme ekološke osviještenosti Hrvata, toga koliko recikliramo i pravilno odlažemo otpad.

'Onečišćavanje okoliša je globalni problem. Za Japance čujete kako čiste svaku svlačionicu i tribinu kad se pojave na sportskim natjecanjima, pa su im rijeke svejedno veoma onečišćene i imaju slične akcije kao i mi. Preko društvenih mreža u kontaktu smo s aktivistima iz cijelog svijeta. Radi se o globalnom problemu, a vremena nema baš puno. Posebno bih naše trkače pozvao da malo istraže plogging, svjetski pokret koji okuplja ekološki osviještene trkače, što je odlična inicijativa, a nastala prije svega četiri godine u Švedskoj. Hrvati svakako još puno moraju raditi na osvještavanju i mijenjanju mentaliteta 'kad izvezem đubre/smeće iz avlije, to više nije moj problem'', objašnjava nam.

Nada se da će Čisteći medvjedići svojim djelovanjem pomoći u promjeni i načinu razmišljanja. Svakako je, ističe, potrebno više edukacije o ekologiji, reciklaži, odvajanju otpada i to još u predškolskim danima.

'Djecu se od najranijih dana treba voditi u prirodu i učiti kako je njegovati te zašto je to dobro. Osobno me jako veseli vidjeti kad roditelji dovedu svoju djecu na naše akcije. To dijete u budućnosti sigurno nećete morati opominjati da ne baca ambalažu iz pekare i McDonaldsa gdje god stigne. Primijetio sam pritom i da to češće rade majke, dok se očevi nisu baš nešto istakli u toj vrsti edukacije. Zašto je tomu tako, neću sad donositi neke zaključke. Kao pozitivan primjer naveo bih Sloveniju, u kojoj je sve to dignuto na puno viši nivo, od čuvanja prirode do društvenog angažmana, i od njih bismo mogli jako puno naučiti, a često na njih podozrivo gledamo tipa 'što će ti Slovenci'', kaže.

U šumu ide dva do tri puta tjedno po prosječno tri sata, ovisno o mogućnostima i poslu, jer kad nešto jako želite, tvrdi, uvijek će se naći vremena. 'Akcije nam obično traju do četiri sata, to je neka gornja granica jer šumske aktivnosti su vrlo energetski zahtjevne pa sve više od toga zapravo nema smisla. Ima tu još jedna stvar koju smo naučili od Japanaca. Oni rade tzv. open schedule pa ljudi mogu doći i otići kad god im odgovara unutar osam sati i to je super koncept koji ćemo, nadamo se, više koristiti u budućnosti, kad još malo porastemo', tumači nam Perica.

Najmlađi ČM-ovi su devetogodišnji Karlo iz Križevaca, a samo godinu starije od njega su Teodora i Marta, djevojčice koje su čistile Grmošćicu. Za najstarijeg bi za sada mogao konkurirati Peričin tata Stjepan, u narodu poznatiji kao Braco Poštar, a koji je nakupio 67 'godova'. Perica nam je otkrio i što su dosad najčudnije pronašli tijekom akcija čišćenja.

'Sad nešto ekstremno čudno - i nismo. WC školjke su nam posebno drage, već spomenuta Katarina našla je jednoroga (nažalost samo igračka, ne pravog). Zna nam doduše često proći misao kroz glavu: 'Pa dobro, kako?', ali s vremenom te stvari prestanu iznenađivati. Tu je moj cimer Vladimir Halgota, svojevrsna siva eminencija ČM-a, dobro ukazao na nešto što se u stručnoj kriminalističkoj literaturi zove broken windows theory. Ljudima koji vide da negdje ima smeća jednostavno je manji bed doći i baciti svoj otpad nego tamo gdje je šuma čista. Divljih deponija ima jako puno i to je gorući problem. Takav deponij uzme nam u prosjeku 30-ak radnih sati, pogotovo kad je u šumi dvadeset, trideset godina, što je čest slučaj pa se tu stvori više slojeva i onda to umjesto čišćenja postane nešto što u (gorkoj) pošalici volimo nazvati otpadnom arheologijom', objašnjava.

Na klasično hrvatsko pitanje - gdje je u svemu tome novac, ima spreman odgovor.

'Nakon pohvala i 'svakačastćenja' to je iduće pitanje - ima li tu para. Ne, nema para u ovome. Za sada su to čisto volontiranje i entuzijazam, uživamo svi skupa u ovoj pomalo romantičnoj fazi u kojoj je sve dogovorljivo pomoću nekoliko poziva, nema nikakve posebne administracije, računovodstava i svega što u superbirokratiziranoj državi kao što je naša nepovratno crpi životnu energiju. Hoće li se to jednog dana promijeniti, moguće je da hoće jer ne zna se nikad što život nosi, ali za sada je to ovako i nemam problema s time da tako i ostane. Sjetim se kako je simpatični čovjek u reciklažnom dvorištu tražio razne vrste legitimacija pa sam mu rekao: '*ebiga, guglaj, nemam ti što službeno pokazati.' Vratio se nakon nekoliko minuta i rekao mi: 'Ma ima ovih koji kažu da su volonteri, a zapravo naplaćuju ljudima čišćenje pa mi tu dovoze hrpetine smeća.' Ima svega u Lijepoj Našoj', napominje.

Svakim odlaskom u šumu mnogo uči, pogotovo što sve te momente i pojave voli ovjekovječiti fotografijama i videouradcima. Potom ih objavljuje na društvenim mrežama te uz dozu humora nastoji biti edukativan kako bi i druge zaintrigirao i potaknuo na djelovanje.

'Šuma je izuzetna učiteljica i daje nam jako puno toga. To su kao oni super učitelji kojih se sjećaš za cijeli život jer su ti usadili nešto jako bitno u formativnim godinama. Nisam toga bio svjestan prije, moram priznati, i to je baš jedna od pozitivnih stvari koje mi je donijelo ovo koronarazdoblje. Nikad ni s jednog boravka u šumi nisam se vratio iživciran ili loše volje. Ima snažno terapeutsko djelovanje i nekako imaš dojam, dok ju čistiš, da ti ona instantno vraća. Prođe neki gušter s milijun boja pa kao da si na rave partyju, pa neki lagani povjetarac da te osvježi, pa fotkaš neku dosta čudnu biljku za koju se ispostavi da se zove obična paprat, onda se malo oznojiš čisteći i nadišeš tog šumskog zraka i sve ti je nekako super i jedva čekaš opet. Naravno, ako još možeš popiti hladno pivo poslije, to je vrhunac tog ekstatičnog iskustva', smije se Perica.

Ne zna kad je bilo njegovo prvo volontiranje, ali nastoji se, priznaje, što više okružiti ljudima koji čine to.

'Shvatite da su to ljudi prepuni pozitive i koji uvijek daju neku ekstra vrijednost svemu što rade. Uz Čisteće medvjediće sam mrvicu bolje upoznao desetke takvih ljudi, još uvijek se upoznajemo i uvijek me iznenadi to čime se neki ljudi još bave ovako sa strane, uz posao od kojeg žive. Recimo, kolega iz agencije s kojim svaki dan radim, Luka Juranić, sa svojom suprugom Lejlom iz vlastitog podruma pokrenuo je Are You Syrious, inicijativu koja je pomogla tisućama migranata i stekla globalno značenje. ČM-ovka Sanja Miškulin je teta pričalica u udruzi Smiješak te nastoje razveseliti djecu u bolnicama. Puno je takvih priča. Kad se malo osvrnem, ta raznorazna volontiranja zaista su me jako obogatila i život bez njih bio bi kudikamo drugačiji. Evo samo jedan odličan primjer toga. Tijekom neke akcije za vrijeme poplava u Hrvatskoj jedna mi Kristina kaže kako ide na Erasmusov projekt na Maltu na dva mjeseca. I ja onako: 'Joj, Malta, baš bih volio tamo ići.' Za deset dana javlja da je slomila ruku, mjesec dana kasnije ja sam na Malti umjesto nje. Dakle da nismo to nešto pro bono radili, ne bi bilo ni toga, a to je samo jedna od hrpe sličnih priča. Čovjek nekad treba izazvati i poticati lijepe stvari u životu, nešto daš, a vrati ti se višestruko', poručuje.

Morali smo ga pitati i za njegovu primarnu djelatnost i to kako se trenutna situacija odražava na njegov posao. Biti koncertni promotor u ovo doba nije baš tako seksi, priznaje.

'Nije ni inače onako kako su ljudi skloni vjerovati, a sada pogotovo. Živimo u interesantnim vremenima, kako bi rekla ona famozna izreka, situacija se mijenja iz dana u dan i to uzima jako puno životne energije, zato šuma dobro dođe da se čovjek malo sredi u glavi. U ovom trenutku jako je teško išta planirati, a to je kao u svakom biznisu zapravo ključno. Svi iščekujemo hoće li se sad nakon izbora situacija nešto dramatično promijeniti. Nadamo se da neće. Svejedno, ovih gotovo četiri mjeseca konstantnog stvaranja psihoze ostavilo je puno traga na ponašanje i razmišljanje ljudi. Bojimo se da najgore tek dolazi, vrte nam se scenariji o recesiji, neki prizivaju 1929. i slično. Mi smo tu na kraju hranidbenog lanca. Čovjek ne može bez toga da ode kupiti kruh i mlijeko, ali bez koncerata, evenata i birtije itekako može. Bez obzira što šaljivci i mimovi na društvenim mrežama govorili', kaže nam.

Planovi su, otkriva Perica, vrlo jednostavni - očistiti što više šuma, svaki dan pomalo kroz akcije i društvene mreže osvještavati ljude o njihovoj važnosti, kao i tome da svaki od nas može puno doprinijeti da nam ovaj planet bude što ljepši i lagodniji za život. 'Ne moraju to biti šume, svi imamo nešto pomoću čega možemo iskoristiti svoje potencijale na sveopću dobrobit. Intervju ću završiti riječima košarkaškog trenerskog maga Jasmina Repeše, a koji je zapravo sve najbitnije sublimirao u samo osam riječi: 'Pa daj malo, čovječe, daj malo, trzni se!'', zaključuje simpatični Slavonac.