Gotovo da nema nuklearne elektrane na svijetu koja nije prošla 'sistematski pregled' Inetecovih stručnjaka.

Inetecove sonde i robote za ispitivanje najvažnijih komponenti elektrana – reaktorske posude, reaktorske kape, parogeneratora i ostalih dijelova – kupile su nuklearne elektrane u Kini, SAD-u, Francuskoj, Ukrajini, Argentini, Brazilu, Kanadi, Finskoj, Mađarskoj, Bugarskoj itd.

Koliki je ugled Ineteca u svijetu najbolje govori to što je uključen u veliki međunarodni pothvat izgradnje termonuklearnog reaktora u Francuskoj – program ITER. Nazivaju ga najkompleksnijim projektom u povijesti civilizacije jer bi se na zemlji stvorilo 'mini Sunce', odnosno ukrotila bi se fuzija, što bi dugoročno riješilo energetske probleme našeg planeta.

Sjedište Ineteca nalazi se u jugozapadnom zagrebačkom naselju Lučko. Tri samozatajne zgrade ničim ne otkivaju da se u njima nalazi visokotehnološka tvrtka.

Hodajući vašim hodnicima i zavirujući u urede vidio sam samo mlada lica. Kao da smo na fakultetu. Koliki vam je prosjek godina u firmi?

Negdje oko 30 godina. Zapošljavamo 130 ljudi od kojih su njih 80 posto inženjeri. Većinom se radi o magistrima strojarstva. Dosta ih je i magistara elektrotehnike. Značajan broj naših zaposlenika su doktori.

Kako se nosite sa svom tom mladošću? Slušaju li vas?

(smijeh) Mislim da se s njima nosim odlično. Gledajte, mi biramo najkvalitetnije kadrove koji završavaju fakultete. Nama su potrebni ljudi koji su željni uspjeha. Koji su natprosječni. Za pozicioniranje na globalnom tržištu i ispunjavanje naše vizije razvoja potrebni su nam najbolji od najboljih. To su ljudi koji po prirodi vole izazove. Ako toga u poslu nemaju, napustit će vas.

Onda morate imati odličnu suradnju s fakultetima ako želite privući takav kadar.

Istina. I zaista imamo odličnu komunikaciju s fakultetima koji su nama bitni. To je prije svega u Zagrebu Fakultet strojarstva i brodogradnje (FSB), Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) te Prirodoslovno-matematički fakultet. Jako su nam važni i fakulteti u Rijeci, Splitu i Slavonskom Brodu.

Dolaze li studenti kod vas na praksu?

Godišnje primimo veliki broj studenata na praksu. Dobivaju zadatke koji su malo drugačiji u odnosu na ono što su navikli u drugim tvrtkama. Znaju biti i malo iznenađeni jer moraju ozbiljnije raditi. Kroz to vidimo za svakog pojedinca kakav ima potencijal. Ako postoji uzajamni interes i povjerenje, ostajemo u kontaktu, tako da mislim da imamo jako dobar uvid u kadar koji nam se nudi u Hrvatskoj.

Zapošljavate strane stručnjake?

Kako gotovo sav naš posao radimo u inozemstvu bilo bi jako grubo kad bi rekao da želimo zapošljavati samo ljude iz Hrvatske. Ali to nam je prioritet, što ne znači da nećemo zapošljavati i neke druge.

Kako ste se vi odlučili za karijeru inženjera?

Rođen sam u Polači kod Benkovca. Bio sam najmlađe dijete od nas 13 djece. Srednju školu sam završio u Rijeci. U svojoj generaciji bio sam jedan od najboljih učenika. Imao sam sklonost prema matematici, no od studija matematike odgovorio me profesor hrvatskog jezika. Savjetovao me kako je svrsishodnije upisati se na studij tehnike i postati 'gospodin inženjer', umjesto nastavnika matematike (smijeh).

Inetec ste osnovali 1991. s američkim partnerom Clydeom Dentonom. Kako ste se s njim upoznali?

Za vrijeme izgradnje nuklearne elektrane Krško u koju sam bio uključen. Određene poslove smo radili s Dentonovom tvrtkom Zetec. Vidjeli smo kako se slažemo oko puno toga i da možemo surađivati. Njegova prva ideja je bila da Zetec s jednom njemačkom tvrtkom osnuje Inetec. Međutim ja sam inzistirao da sjedište mora biti u Hrvatskoj. Nijemci su otpali i nas smo dva osnovali tvrtku. Počeli smo u najteže vrijeme koje je moglo biti. Kad smo gradili ovaj objekt iznad glava su nam letjele rakete. JNA je tih dana raketirala Lučko.

Denton nije više u vlasništvu Ineteca?

Ne, već dugo. On vam je sad čovjek koji ima više od 90 godina. Prvih nekoliko godina rada Ineteca on je bio ključna osoba koja je meni otvorila mnoga vrata. Nakon toga se povukao. Bez obzira što sam ja imao reputaciju u tim krugovima njegove reference su bile presudne kako bi Inetec stekao povjerenje. U ovom poslu je povjerenje ključno. Teško se stječe, a lako se gubi. Osim toga, morate znati kako u nuklearnoj industriji veliku ulogu igra politika. Kad sam osnovao Inetec ubrzo su me na sastanak zvali tad vodeći ljudi Framatomea, najveće tvrtke u svijetu za izgradnju nuklearnih elektrana. Zvali su me samo da bi me pitali jesam li normalan (smijeh). Rekli su mi da nitko u ovom poslu ne može uspjeti, a da nema potporu vlastite države. Moje najveće zadovoljstvo je da taj isti Framatome danas kupuje tehnologiju od nas.

Pretpostavljam da ste početkom '90ih sigurno znali nekog od naših političara. Jeste li ih tražili potporu?

Ja sam tad svoje kolege koji su obnašali visoke funkcije u vladi samo molio da nam ne odmažu, a pomagati nam ne moraju. I danas je najvažnije da nam okruženje ne odmaže. Držim se gesla koje kaže: 'Zapitaj se što ti možeš napraviti za svoju državu, a ne što država može napraviti za tebe'.

Koji je bio Inetecov prvi posao?

Čim smo osnovali tvrtku odmah smo bili angažirani na inspekciji bugarske nuklearne elektrane Kozloduj koja je imala puno problema. A zatim su slijedili poslovi u elektrani Zaporožje u Ukrajini. Razvojem naše tehnologije ušli smo na tržište Mađarske i Kine, a ubrzo smo dobili poslove i na nuklearkama u Armeniji, Brazilu, Finskoj, Francuskoj, Rusiji, SAD-u i mnogim drugim zemljama.

Na kojim sad velikim projektima radite?

Dosta smo angažirani u Ujedinjenim Arapskim Emirati na nuklearnoj elektrani Barakah. To ne samo da je prva nuklearna elektrana u Emiratima, već je prva u arapskom svijetu. Elektrana ima četiri nuklearna reaktora. Dva su u pogonu, treći samo što nije krenuo, a četvrti bi trebao početi s radom koncem sljedeće godine. Svaki reaktor ima 1450 MW, što je ukupno gotovo 6000 MW. To vam je za usporedbu dvostruko više od potreba Hrvatske. Jedna naša ekipa je trenutno na Tajvanu gdje obavlja ispitivanje reaktorske posude. Tamo ćemo prvi put primijeniti novi sustav ispitivanja. To vam je to povjerenje o kojem sam vam pričao. Oni nam toliko vjeruju da možemo bez problema doći s novom tehnologijom, a da nitko oko toga ne pravi problem.

Možete li raditi istodobno više inspekcija?

Naravno. Prošle godine smo istovremeno imali četiri inspekcije. U Emiratima gdje je smo pod našom odgovornošću imali 200 ljudi, u Armeniji, Rumunjskoj i Bugarskoj.

Kako izgleda na terenu kad dođe vaša ekipa? Koliko im vremena treba za inspekciju?

Obično je u ekipi 20 ljudi kojima treba približno 20 dana. Samo ispitivanje traje četiri dana, ali imate dosta pripremnih aktivnosti. Što se tiče brzine i pouzdanosti inspekcije u samom smo svjetskog vrhu. Nakon toga slijedi raspremanje opreme, njezina dekontaminacija i transport natrag u Hrvatsku. Pojedine tvrtke kupuju našu tehnologiju i same provode inspekcije. U zadnje vrijeme značajnu opremu smo prodali u Pakistan koji ima šest nuklearnih elektrana. Oni su se kod nas školovali za rukovanje s tom tehnologijom i sigurno će u budućnosti kod prvih inspekcija tražiti našu pomoć.

Nevjerojatno je da ste vi kao mala tvrtka iz Hrvatske lider u ispitivanju sigurnosti nuklearki.

Zar nisu Kostelići bili najbolji u skijanju, a tukli su se s velikim skijaškim nacijama? Naša prednost je što nismo veliki i one bitne odluke možemo trenutno donijeti i primijeniti. Često se smatra da najbolje tehnologije stvaraju velike kompanije, no najčešće se vrhunske tehnologije stvaraju u malim ili srednjim tvrtkama.

Žele li vas velike korporacije preuzeti?

Svako malo dođe netko s ponudom da nas kupi, ali mi to ne želimo. Puno smo korisnije ovakvi kakvi jesmo nego da uđemo u sustav jedne velike korporacije. Korporativni rad je nešto sasvim drugo od obiteljskog biznis. Moja kćer Zrinka danas je direktor tvrtke, i nadam se da će ona nastaviti istim putem.

Osim što proizvodite robotske sustave, sonde i softvere za nuklearnu industriju imate i medicinski i svemirski program. Što točno u tom segmentu radite?

Kad je riječ o medicini trenutno smo okupirani radom na robotu za neurokirurgiju. Na početku smo ga razvijali u suradnji s FSB-om da bi zatim samostalno nastavili posao.. I tu ćemo vrlo brzo ćemo izaći s našim rješenjem. Nije nam ideja raditi robote za masovnu proizvodnju već robote za ciljanu namjenu.

A kako možete doprinijeti svemirskoj industriji?

Naša znanja koja smo stekli na razvoju robotike i instrumentacije u nuklearnoj industriji može se primijeniti u brojnim drugim granama tako i u istraživanju svemira. Radimo na tri projekta u suradnji s Europskom svemirskom agencijom. Jedan je vezan za tehnike ispitivanje kompozitni materijala. Drugi projekt je razvoj lunarnih robota za istraživanje podzemlja drugih planeta, a treći projekt je vezan za razvoj specijalnih kamere.

Jeste li uopće mogli sanjali da će te sve ovo postići kad ste ’91. osnivali tvrtku?

Ako nemate viziju nećete nikad ništa postići. Predsjednik države postaje onaj tko to želi, a ne onaj kojem do toga nije stalo. Ja sam uvijek bio uvjeren u vlastite sposobnosti i da stvari mogu napraviti bolje od drugih. Imam taj sportski duh. Jednostavno ne volim gubiti. Čak i kad igram belu uvijek želim pobijediti (smijeh).

Moramo se dotaknuti teške svakodnevice i rata u Ukrajini. Spomenuli ste nuklearnu elektranu Zaporožje i da ste tamo radili ispitivanja njezinih vitalnih komponenti. Kolika je opasnost da se tamo nešto dogodi, u slučaju udara rakete ili nečeg slično?

Ako su ljudi razumni ništa se neće dogoditi. Bomba na Hirošimu nije bio razuman čin, ali se dogodio. Postoji posljedična opasnost da dođe do nekog nerazumnog čina i da dođe do kontaminacije koja bi mogla imati dugoročniji karakter. Ali vjerujem da su Rusi dovoljno svjesni što bi to značilo i za njih. Morate opet znati da u niti jednom segmentu ljudske aktivnosti nije toliko posvećena pozornost sigurnosti kao u nuklearnoj industriji. Kod gradnje elektrana posebno onih građenih nakon 1980. sigurnost je podignuta na tako visoki nivo da bi se stvarno moralo dogoditi nešto strašno da bi imali incident kao u Černobilu. S tim da je elektrana u Černobilu drugačijeg tipa nego u Zaporožju. Elektrana u Zaporožju je PWR tipa, potpuno istog koncepta kao elektrana Krško. Karakteristika tih elektrana je da su im sve vitalne komponente zaštićene u takozvanoj zaštitnoj građevini koja ih štiti od ekstremnih događaja.

Je li vas strah nuklearnog rata?

Zaista me nije strah. Vjerujem u ljudski razum. A kad je riječ o ratu u Ukrajini vjerujem da će Ukrajinci na kraju pobijediti. Nakon Drugog svjetskog rata ne sjećam se niti jednog sukoba da je napadač ostvario svoj ciljeve. Ne možete pobijediti narod koji brani svoje. Imate primjer našeg Domovinskog rata. Bili smo goloruki, ali smo pobijedili.

Jeste li u kontaktu s ruskim kolegama? Kako oni gledaju na rat?

Teško je s njima razgovarati. Propaganda u Rusiji je učinila da veliki dio stanovništva vjeruje u opravdanost agresije na Ukrajinu. Čak i oni koji ne misle tako ne usude se to javno reći.

Ruska agresija izazvala je veliku energetsku krizu u Europi. Ovisnost o ruskom plinu pokazala se opasnom. Sad svi zazivaju energetsku neovisnost. U tom smislu treba li Hrvatskoj nuklearna elektrana?

Iskreno ću vam priznati da se nelagodno osjećam kad čujem kako ćemo mi podržati izgradnju nuklearne elektrane Krško 2. Mi ćemo kao dati novac, a oni će izgraditi elektranu. Mene to jako boli. U izgradnji postojeće nuklearne elektrane od 70 do 80 posto su participirali hrvatski radnici i inženjeri. U bivšoj Jugoslaviji bila je intencija da svaka od šest republika stekne energetsku samostalnost, a mi to danas ne prakticiramo. Nažalost, u zadnjih 30 godina zanemarivo smo povećali kapacitete vlastitih postrojenja.

Znači vi ste za izgradnju nuklearne elektrane na hrvatskom tlu. Gdje bi joj bila lokacija?

Važno je istaknuti kako je u kontekstu izgradnje nuklearne elektrane najvažniji resurs znanje. Angažiranjem ljudi na izgradnji i eksploataciji elektrane veliki dio sredstva ostaje tu. Kad kupujete plin ili naftu novac odlazi preko granice. Još u bivšoj Jugoslaviji radili smo istraživanje lokacija. Skenirali smo čitavo područje Hrvatske. Zaključak je bio da je Dalj na Dunavu jedna od najboljih lokacija u Europi. Tamo možete izgraditi elektranu od par tisuća megavata što je daleko više nego što treba Hrvatskoj. To je lokacija koja bez problema može primiti četiri do šest nuklearnih jedinica. Svaka jedinica može imati 1500 megavata.

Imamo li za to potrebnih znanja?

Imate nas, Inetec. Oko nas se može puno toga okupiti. Vjerujete mi da Hrvatska nije imala toliko znanja ’70-ih godina kad se gradilo Krško kao što ih ima danas.

Kad vas slušam imamo dojam da nikad nećete u mirovinu.

Dokle god budem mogao dati neki doprinos meni će to biti zadovoljstvo.

Niste se umorili?

Kad se budem umorio, onda ću biti na Mirogoju (smijeh).