Vlada Andreja Plenkovića potvrdila je u četvrtak Damira Vanđelića za privremenog ravnatelja Fonda za obnovu Zagreba od posljedica potresa. Bit će to za 52-godišnjeg Zagrepčanina još jedna izazovna avantura, kakvih ne manjka u njegovoj dosadašnjoj poslovnoj, ali i životnoj priči
Zbog čega je pristao voditi Fond i koji će mu biti prioriteti, rekao je za N1.
'Zagreb je moj grad i nisam mogao odbiti, ovdje sam rođen, školovan, ovdje mi djeca idu u školu, ovdje su mi prijatelji. Dat će sve od sebe da opravdam povjerenje. Neće biti nimalo jednostavno. Želim da bude efikasno (ukupni troškovi obnove su procijenjeni na 21 posto BDP-a 2019. godine i mogu pokrenuti ekonomiju), a osigurat ću nekoruptivne procese kroz maksimalnu digitalizaciju i potpunu transparentnost', izjavio je Vanđelić.
Njegovo ime spominje se i u kontekstu HDZ-ova kandidata za zagrebačkog gradonačelnika. Iako je premijer Plenković negirao to uz obrazloženje da stranka još nije odredila kandidata za lokalne izbore, ne bi bilo veliko iznenađenje da se to na kraju pokaže točnim.
Vanđelić je postao poznat široj javnosti prije četiri godine, kad ga je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović namjeravala, u vrijeme političke krize, postaviti za privremenoga premijera. Tada je bio investicijski direktor Adris grupe i direktor Abilije, tvrtke koja upravlja njenim nekretninama.
Trenutno je Vanđelić predsjednik Nadzornog odbora Ine i član Nadzornog odbora Croatia osiguranja, tvrtke u vlasništvu Adris grupe.
Diplomirani inženjer Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Vanđelić svoj drugi rođendan slavi 3. ožujka. Toga se dana, nakon šest mjeseci provedenih u srpskom zarobljeništvu, vratio kući. Zarobljen je 12. rujna 1991. u Hrvatskoj Kostajnici.
Bio je jedan 60-ak hrvatskih vojnika koji su do posljednjega trena branili položaj na brdu Djed iznad Kostajnice. Srpski pobunjenici prvo su ga odveli u Kukuruzare, a zatim u zatvor u Glini.
'Zarobljeništvo me naučilo da se nikad ne treba predavati. To vam donese određenu čvrstinu. Nakon toga više se ničega ne bojite. Učinilo me to kompletnijim čovjekom', rekao je Vanđelić gostujući prije dvije godine na HRT-u.
Kao i većina zarobljenika, bio je podvrgnut zlostavljanju, tukli su ga i mučili.
Nakon što je 3. ožujka 1992. razmijenjen u četvrtom pokušaju Vanđeliću je trebalo nekoliko mjeseci da se aklimatizira i uspostavi normalne odnose s okolinom.
'Prvih mjeseci nisam bio komunikativan. Pogodilo me to što sam vidio u logoru i kakva su zvjerstva ljudi kadri činiti. To vas šokira… Izgubite vjeru u ljudski rod', ispričao je Vanđelić.
Njegova poslovna priča kreće nakon studija strojarstva, a koji je završio s prosjekom 5,0. Prvo zaposlenje našao je u Plivi, u kojoj je proveo šest godina.
Poslije toga dobio je posao u belgijskoj tvrtki Interbrew, danas najvećoj pivarskoj grupaciji na svijetu InBev. Živio je u Rumunjskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji, Češkoj i Poljskoj.
'Moje iskustvo života i rada u inozemstvu naučilo me da su Hrvati kao pojedinci, profesionalci, često mnogo bolji od stranaca. Ali kad moramo raditi timski, tad nešto šteka. Nedostaje povjerenja i svi su previše usmjereni na osobne ciljeve. To povjerenje treba postupno graditi', istaknuo je Vanđelić prilikom spomenutog gostovanja na HRT-u.
Tad je iznio i svoj recept za poslovni uspjeh.
'Prvo je znanje. Znanje je vaša najjača obrana. Zatim ide marljivost. A treće je da uhvatite svaku priliku koja vam se pruži. Hrvati nisu inače skloni riziku. I to treba mijenjati', poručio je Vanđelić.
Iz inozemstva se vratio 2004., otkada mu je karijera vezana uz Adris, u kojem je najprije bio direktor investicija Adris grupe.
Od 2016. predsjednik je Uprave Croatia osiguranja. Od 2011. do 2012. član je NO-a Ine d.d., da bi 2016. preuzeo funkciju predsjednika Nadzornog odbora Ine, koju obnaša i danas.
Vanđelić sa suprugom Patricijom ima troje djece, Klaru, Andreu i Josipa, a osim hrvatskog, odlično govori njemački i engleski jezik.
Uz razvoj menadžerske karijere, Vanđelić se stigne baviti poljoprivredom. Sa suprugom kod Bala u Istri vodi obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG).
Obrađuju čak 67 hektara zemljišta. Na imanju imaju 6500 stabala raznih sorti maslina te 26 sorti voća, od stolnog grožđa, trešanja, nektarina, breskvi i ostalog.
'U poljoprivredu smo ušli 2008. Prvo nam je to bio hobi, a i danas se ovdje, kad je god moguće, okuplja cijela obitelj. Potom smo koristeći fondove EU-a i zaradu postepeno širili gospodarstvo. Izgradili smo i novu uljaru. Izračunali smo da je potrebna ovakva veličina gospodarstva da bi poslovanje bilo stabilno i pozitivno. O imanju se najviše brine moja supruga Patricija, a naše brendove nazvali smo Nono Remiđo, po njenom prerano preminulom ocu, koji joj je ugradio ljubav prema poljoprivredi', ispričao je Vanđelić za Glas Istre.