Slavni francuski ekonomist, nazvan Sherlock Holmes moderne ekonomije, proveo je desetljeća u seciranju različitih industrija u kojima ne važi pravilo iz ekonomskih udžbenika koje kaže da će zdrava konkurencija osigurati niske cijene i visoku kvalitetu.

A upravo u današnjem globaliziranom svijetu na mnogim tržištima dominiraju monopoli ili samo nekoliko tvrtki kojima tržišna snaga omogućuje da održavaju visoke cijene bez stvaranja inovacija i poboljšanja kvalitete.

Tiroleov teorijski rad u istraživanju tržišnih deformacija dobio je široku praktičnu primjenu u osmišljavanje pravila u zaštitu tržišnog natjecanja. Između ostaloga, pomogao je vladama u slamanju štetnih monopola, regulaciji i poboljšanju usluga kabelske televizije, ograničavanju pristojbi za kreditne kartice…

Značajan doprinos Tirole je dao i u razvoju telekomunikacijskih tržišta svojim radom o deregulaciji komunikacijskih mreža. Poznato je da su kućanstva uglavnom povezana s fiksnim mrežama u vlasništvu jedne tvrtke. Kako bi se potaknulo tržišno natjecanje, državni regulatori traže da tvrtka koja ima monopol omogući i drugim operaterima pristup infrastukturi.

Međutim, da bi se razvila konkurencija i istovremeno omogućio daljnji tehnološki razvoj, presudna je cijena pristupa. Ako je previsoka, neće doći do prave konkurencije, a ako je preniska, onemogućit će se razvoj mreže. Cjenovni model koji je razvio Tirole i njegov suradnik Jean-Jacques Laffont, temelj je postojećeg zakona u Europi, Novom Zelandu, Australiji i mnogim drugim zemljama.

To je glavni razlog zašto potrošači u tim zemljama u pravilu uživaju niže cijene i bolju uslugu nego, primjerice, u SAD-u gdje nije prihvaćen Tiroleov model.

Međutim, u SAD-u su mnogo ozbiljnije shvatili Tiroleov rad o zaštiti tržišnog natjecanja kod preuzimanja i stvaranja kartela. U 70-ima, mnogi američki sudovi i regulatori odbacili su ideju da bi tvrtke mogle povećati tržišnu snagu kupnjom svojih dobavljača.

Smatrali su da potrošači neće biti oštećeni ako, primjerice, jedan proizvođač automobila preuzme svog dobavljača dijelova jer će, kao su tumačili, i dalje biti suočen s konkurencijom drugih proizvođača automobila.

Tirole je svojim djelom 'uspješno osporio' ovaj pogled dokazujući da takve 'vertikalne integracije' mogu imati negativne posljedice na tržišnu utakmicu. Zato danas tržišni regulatori ozbiljno razmatraju i ograničavaju takve integracije.

Tiroleov izbor za dobitnika Nobelove nagrade dogodio se u vrijeme kada vlade, nakon teške financijske krize 2008., pokušavaju unaprijediti sustav regulacije banaka i drugih financijskih tvrtki. Također, velik napor ulažu i na pojačavanje nadzora tehnoloških tvrtki s velikom tržišnom snagom poput Googlea i Applea.

Komentirajući regulaciju svjetske bankarske industrije, Tirole je izjavio kako države 'moraju učiniti više', posebno kada je riječ o regulaciji likvidnosti.

Kada je riječ tehnološkim divovima poput Googlea, Tirole smatra da takve kompanije imaju prirodnu tendenciju da postanu monopolističke. 'To nije loše samo po sebi, sve dok postoji mogućnost da dinamičnije tvrtke preuzmu mjesto konkurenciji, ali se regulatorna tijela moraju pobrinuti da to bude i moguće', kaže ekonomski Sherlock Holmes naglašavajući da njegov rad nudi rješenje i za kontrolu Googlea.